U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo s Marijom Ćulafić iz Yellow Bricka o ženskim odnosima, prijateljstvu, povjerenju, zavisti, ljubomori, podršci i svim onim neizgovorenim emocijama koje se ponekad kriju iza naših osmijeha i riječi: dobro sam.
Marija govori o ženama koje su obilježile njen život, oblikovale njene vrijednosti i utjecale na to kakva je danas kao osoba, majka i poslovna žena. Posebno mjesto u njenom životu zauzima majka, koju je oduvijek doživljavala kao heroinu. Ipak, s godinama je počela preispitivati obrazac žrtvovanja za druge koji je, kako primjećuje, i sama naslijedila.
– Moja mama je za mene bila heroina. Danas, kada gledam malo osvještenije, vidim da je to bila heroina koja živi svoj život kroz žrtvu za druge. Često se zapitam koliko sam toga i sama prenijela na sebe i koliko danas živim iz dužnosti, a ne iz vlastitih izbora i želja, ističe Marija.
Veliki utjecaj na nju imala je i mlađa sestra, koja je gluhonijema od rođenja. Upravo kroz odnos s njom Marija je još u djetinjstvu naučila osnove neverbalne komunikacije, a to iskustvo kasnije je postalo važan dio njenog profesionalnog puta.
– Danas se znam baviti komunikacijom i zato što nekada s njom nisam mogla komunicirati, otkriva Marija.
Osim majke i sestre, važnu ulogu u njenom životu imaju i prijateljice, koje su mnogo više od osoba s kojima dijeli svakodnevicu. One su njena podrška, savjetnice, coach-evi, psihoterapeutkinje, ali i svojevrsni investitori u njen lični i profesionalni razvoj.
Zašto žene često mogu prepoznati da nešto nije u redu čak i kada druga osoba tvrdi da je dobro? Odgovor se, prema riječima Marije Ćulafić, krije u sposobnosti prepoznavanja suptilnih promjena u komunikaciji, govoru tijela i tonu glasa. Marija objašnjava da se ta sposobnost u profesionalnom kontekstu naziva kalibriranje – vještina uočavanja sitnih promjena u ponašanju druge osobe koje mogu otkriti mnogo više od samih izgovorenih riječi. Dodaje da žene često vrlo dobro primjećuju promjene u tonu glasa, izrazu lica, pokretima i ponašanju, zbog čega mogu prepoznati da nešto nije u redu mnogo prije nego što druga osoba to otvoreno pokaže.
Njena poruka je da komunikacija nikada nije samo ono što izgovaramo. Ponekad upravo ono što prešutimo, način na koji gledamo ili promjena u tonu glasa otkrivaju najviše o našem stvarnom emocionalnom stanju.
Odnos svekrve i snahe često je tema brojnih porodičnih nesuglasica, a iza pojedinih sukoba kriju se mnogo dublji obrasci ponašanja koji se prenose s generacije na generaciju. Zašto žena koja je i sama nekada bila nečija snaha ponekad drugoj ženi postaje najveći izvor pritiska i neprihvaćanja? Ona ističe da je posebno zanimljivo, ali i zabrinjavajuće, što se takvi sukobi odvijaju upravo između žena koje bi, na osnovu vlastitih životnih iskustava, mogle imati više razumijevanja jedna za drugu.
Kao jedan od razloga za ovakve obrasce ponašanja navodi duboko ukorijenjene patrijarhalne vrijednosti, koje se često prenose s koljena na koljeno i postaju dio porodičnog i društvenog naslijeđa. Za žene koje takve obrasce održavaju Marija koristi izraz čuvarice patrijarhata.
– To su kandže patrijarhata. Kada se žena tako ponaša, ja ih zovem čuvaricama patrijarhata. To je nešto neosviješteno, prenosi se s koljena na koljeno, živi u kolektivu i niko ne smije dovesti u pitanje takav sistem, objašnjava Marija.
Odgovornosti žena je da prepoznaju naslijeđene obrasce ponašanja i odluče da ih ne prenose dalje.
Podrška među ženama ne podrazumijeva samo razumijevanje vlastitih iskustava nego i spremnost da se prekine krug kontrole, rivalstva i povređivanja, zaključuje Marija.
