Modrica nije ljubav, ona nije te boje. To je kampanja koja nas ovih dana podsjeća da se žene ne tuku. Da ljubav nisu batine. Da nisi sama.
Iskoče na društvenim mrežama mnoge stvari. I razne budalaštine koje htio, ne htio, detektuješ.
Nedostaješ mi.
Onako bezbrižna i neustrašiva.
Odlučna.
Bila je srijeda i teškim korakom sam se vukla na posao nakon što me tog jutra jedva probudio alarm. Razmišljala sam o svemu što moram završiti.
Koliko ste puta ostavili sebe po strani da biste bili dostupni drugima?
Već svi znate šta je oko nas ovih dana. No, moram i ja da dam svoj osvrt. Svrbe me prsti, u glavi mi se kovitla toliko toga.
Pogledala sam nehotično na gomilu papira u hodniku i vidjela račun za struju. Sjetila sam se da smo ga tu spustili prije dva dana. Neotpakovana koverta. Kakvo bahaćenje, pomislih za sebe.
Davno je poznati Tomas Hobs rekao da je „Čovjek čovjeku vuk“, i nekoliko puta sam svjedočila kako je čopor u stanju da kidiše na pojedinca. Samo zato što je jači. I brojniji.
Ovih dana gotovo je nemoguće ući na društvene mreže, a da vam se sa njih ne smiješi neki „odbornik.“ Neki moji prijatelji među njima. Čitam sve ono što su o sebi „nakitili“ nešto mi je smiješno, nešto ne mogu da svarim.
Današnja djeca su na udaru mnogih kritika.
