Privukla mi je ovih dana pažnju (ali da je barem samo ovih dana prisutna u društvu) jedna odrednica za ženu, a ticala se predstavljanja kandidatkinja na odborničkoj listi političke partije, gdje je za svaku ženu nabrojano „kojoj količini djece je majka“.
U moru burgera, pizza, umaka, začina, mozarelle i gorgonzole, probudila sam se jednog jutra silno želeći pasulj.
Otkad znam za sebe nikada nisam bila cicija.
Nisam ti pisala dugo.
Kada govorimo o iskorištavanju, emocionalnom, fizičkom, a i onom materijalnom, najčešće govorimo o ženama koje takav vid koristi ostvaruju iz veze sa muškarcem.
Ove godine nismo mogli na more. Oni koji malo više ili previše razmišljaju nisu mogli nigdje.
Otkad mogu da poimam svijet oko sebe, voljela sam ljude. I voljela sam da budem voljena. Prihvaćena.
Da budem okružena gomilom.
Skrolam tako besciljno kroz društvene mreže često. Vrlo često i ne primjetim šta piše niti čitam.
Umorna sam.
Lako zaspim i teško se budim.
Ovo nije još jedan tekst o Baka Prasetu jer prepotentnih dječaka sa novcem ima i previše. I dato im je previše pažnje.
