Trebalo bi da ti je do ovog trenutka jasno da život nije fer
Stojimo. Šta čekamo ?
Misao vodilju, bolje dane bez Virusa, prinčeve na konjima, pravo proljeće ili da otplovi zaglavljeni brod iz Sueckog kanala i nekako se time sve pokrene nabolje…
Jednom mi se desilo da sam jedne zime propustila cijeli jedan život.
Kupila sam tada sebi bijeli bezvremenski kaput kožnu, krasnu minicu
i najudobniji korzet.
Čekala sam te u svim gradovima koje sam vidjela.
Špijunirate li po internetima ?
Malo, malčice?
Koga ?
Zaglavio sam u kafani.
Rekla si mi, ti si samo sposoban da nosiš tacnu, ništa teže.
Baš tim riječima.
Zašto mislimo ako sad nemamo vremena da ćemo ga kasnije imati?
Osjetila je jak grč u listu lijeve noge.
Znala je da je od umora, od cjelodnevnog stajanja.
Imam para. Ali pare ne znače ništa.
Nemam vizu. Pa ne mogu izaći s aerodroma.
“Bili smo na 8 umjetnih, iza mene je par spontanih, baš se borimo dobiti dijete. Psihički sam iscrpljena.”
