Kad se prisjetim kraja devedesetih i općeg siromaštva na području bivše Jugoslavije na pamet mi padaju dva otrova s kojima su se dojile žene ovih područja – meksičke sapunice i priče o princezi Diani koja je bila predivna, predobra i prebogata te na radost milijuna ljudi, duboko nesretna žena.
Kada se jednom pojaviš u novinama ili na televiziji, svi su, od tetke preko susjede do potpuno nepoznatih ljudi uvjereni da si uspio u životu i da sada doslovno ne znaš što ćeš s parama.
Jedno od najčešćih pitanja je kako zaraditi novac, posebno onaj neki dodatni koji bi nas gurnuo na viši financijski nivo i omogućio nam neke stvari koje su nam nedostupne.
Živimo u kući, imamo vrt.
Djeca nam donose hranu, ostavljaju je na parkiralištu, unuk nam maše. Ne dolazimo u “socijalni kontakt”.
Za dugotrajni efekat mladalačke kože, pisalo je na kutiji. Setila se reklame – žena od svojih trideset i kusur bila je zaštitno lice linije za zrelu kožu. Trideset i kusur nije zrelost, pomislila je.
Koliko je brakova stradalo..
Misle neki ljudi koji me ne poznaju mnogo ili dovoljno da ja ne znam da mislim ili kažem nešto više i da moj razum ne seže dalje od priča o sexu, ljubavi, romantici, i popularnoj psihologiji. Da kroz život koračam…
Svaki dan slušam neku tužnu priču o novcu.
“Imaš marku?” naziv je humanitarne akcije koju realizuje udruženje građana eTrafika.net, kako bi se skupio novac za dvanaestočlanu porodicu Savanović iz Potkozarja.
Svi žele da budu srećni.
