Hajdi Klum vrati svoju manekensku liniju “pet minuta” nakon porođaja, i kaže kako je tajna njene vitkosti u dobrim genima i povremenom vježbanju. Nikad mi nije bilo jasno kako dobri geni samo zakače holivudske glumice, i kako moji geni nisu tako “savršeni“, jer ja iz porodilišta izađem kao da sam još uvijek trudna.
Nedavno sam se našla u nekoliko situacija u kojima su žene imale potrebu umanjiti ili prikriti sebe kako se drugi ne bi osjećali loše ili kako ne bi pred njima ispale nezahvalne ili sebične.
Drugi put u dva mjeseca izašla je priča o ženi koju su prisilili na carski rez protiv njene volje (riječ je o američkim slučajevima u kojima, liječnici, protivno ženinim željama, obavljaju porod carskim rezom, bez jasne medicinske indikacije i ženine dozvole, op.prev.), a naša duboko ukorijenjena mržnja prema ženama izlila se iz naših kolektivnih pora dok jednoglasno tražimo navodne “informacije koje nedostaju” koje bi tu priču učinile vjerodostojnijom i prihvatljivijom.
Bilo je vjerojatno samo pitanje vremena kad će se, nakon 400, 500, 600 užasnih priča s poroda, biopsija, kiretaža, javiti i ona žena koja će reći da nije to baš tako i da je njoj bilo skroz oke roditi.
Možete li zamisliti medicinsku intervenciju struganja jednog unutrašnjeg organa gdje ljekari svjesno i rutinski NE primjenjuju bilo kakvu anesteziju?
Kada se beba rodi, život se ne mijenja samo za roditelje.
Postoji ta romantična ideja kako bi trudnoća trebalo da izgleda i kako bi žene koje očekuju bebe trebalo da se osjećaju.
Gubitak kilograma ženi će vratiti samopouzdanje, a smanjivanjem tjelesne težine poboljšava se vitalnost i zdravlje
Iako žensko tijelo tokom trudnoće razvija organski materijal koji bi mogao poslužiti za izradu lijekova koji bi promijenili budućnost medicine, još uvijek se dešava da žene širom svijeta umiru na porođajima. Može li upravo to tkivo biti zamjena za medicinsku njegu umjesto novca?
Jeste li znali da postoje sredine koje porođaj smatraju nečim što ženu čini nečistom?
