Inspiracija za ovaj tekst pojavila sa nakon objavljivanja ličnog bloga jedne nastavnice, bez njene saglasnosti, u tabloidnim novinama.
Kako bi bilo da se sve škole na svijetu ugledaju na ovu irsku školu i to ne samo za praznike?
Djeca u Finskoj i dalje idu biciklima u školu i na -17o C
U Danskoj postoji obavezni predmet u školi koji se sluša sat vremena sedmično, a na kome djeca uče da pomažu drugarima iz razreda i da se takmiče samo sa samima sobom.
Prije sedam dana na snagu je stupila kontroverzna i sporna zabrana mobilnih telefona u učionicama u Ontariju, a čini se da stanovnici imaju vrlo podijeljeno mišljenje o ovoj temi.
Kada nas ljudi pitaju za motive dolaska u Australiju, uvek kažemo i to i najiskrenije mislimo da su to – deca.
Često slušam kako nam je svaka nova generacija učenika i učenica slabija od prethodne, manje zainteresovana za učenje i za školu uopšte.
Djeca su, po mišljenju odraslih, lijena i puna nekog bijesa, te se opiru autoritetu, loše ponašaju, nemaju koncentracije…
Neki od vas su sigurno u školi imali predmet domaćinstvo na kome ste učili osnovne stvari potrebne za svakodnevni život.
Prvog dana škole nisam plakala. Valjda to nije u moj stilu, šta li. I moja djeca i ja smo bili spremni. Ali posljednjeg dana? Bilo je suza. Bila je rijeka suza. I to je uglavnom zbog njihovih nastavnika.
Jedna 9-ogodišnjakinja je napunila praznu tubu za labelo sirom kako bi mogla jesti na času i izazvala opšte oduševljenje.
