Ljudi, stvorili smo društvo u kome se čak i naša djeca plaše da se odmore, da uzmu slobodan dan i spuste loptu. Ili, možda bolje rečeno, da je podignu.
Danas sam otišla po ćerku u školu.
Dok sam je čekala, nehotice sam čula razgovor majke jedne devojčice sa učiteljicom.
Kad sam imala trinaest godina, davno je to bilo, neki vršnjaci su već počeli da puše, krišom, iza diskoteke, u parku, u wc-u.
Nisam pušila, jer mi je smetao dim. Meni dim, njima ja, zbog toga što mi smeta dim.
Inspiracija za ovaj tekst pojavila sa nakon objavljivanja ličnog bloga jedne nastavnice, bez njene saglasnosti, u tabloidnim novinama.
Kako bi bilo da se sve škole na svijetu ugledaju na ovu irsku školu i to ne samo za praznike?
Djeca u Finskoj i dalje idu biciklima u školu i na -17o C
U Danskoj postoji obavezni predmet u školi koji se sluša sat vremena sedmično, a na kome djeca uče da pomažu drugarima iz razreda i da se takmiče samo sa samima sobom.
Prije sedam dana na snagu je stupila kontroverzna i sporna zabrana mobilnih telefona u učionicama u Ontariju, a čini se da stanovnici imaju vrlo podijeljeno mišljenje o ovoj temi.
Kada nas ljudi pitaju za motive dolaska u Australiju, uvek kažemo i to i najiskrenije mislimo da su to – deca.
Često slušam kako nam je svaka nova generacija učenika i učenica slabija od prethodne, manje zainteresovana za učenje i za školu uopšte.
Djeca su, po mišljenju odraslih, lijena i puna nekog bijesa, te se opiru autoritetu, loše ponašaju, nemaju koncentracije…
