Riječi koje su proizašle iz sukoba kojeg sam vodila sa sobom, preispitujući se, su me preplavile.
” Toliko je toga za ispričati” – pomislih.
Ponekad ostajemo tu jer ubjeđujemo sami sebe da će se okolnosti promijeniti – da ako budemo voljeli jače, davali više, ako budemo tu, ako obezbjeđujemo, da će se sve to promijeniti na bolje.
U vječitom pospremanju i nikad pospremljenom životu.
Često u ovom bunilu, u ovom brzom načinu života mislimo o tome kako izdržati na poslu, kako djecu izvesti na pravi put, kako biti što bolja osoba da vas drugi ne bi osudjivali.
Kako misliš, ne postoji moja druga polovina?
Lijepo. Ne postoji.
Da li zaista voliš svoju djecu dok koristiš poslednji atom svoje snage stojeći iznad šporeta dok vijugava para iz lonca marke „Metalac“ zauvjek nastanjuje pore tvoga lica sa kog čistiš znoj, trudeći se da pripremiš što zdraviji obrok koji znaš da neće ni omirisati.
Kad ne ide, pusti nek’ ide – od tebe
Ne žalosti se previše.
Brock Elbank je talentovani forograf koji lako zapazi ljepotu u svima.
Rodila sam se. Iako možda nisam trebala. Bili su premladi.
Znaš šta?!
