Sologamija, ceremonija na kojoj se ljudi venčavaju za sami sebe, rastući je trend na Zapadu u poslednjih nekoliko godina.
*Pre nego što se udubim u temu, želim jasno & glasno da napomenem da nisam terapeut, psiholog, niti sam stručna kada je oblast mentalnog zdravlja u pitanju.
Prije talasa savremenog, body positivity pokreta, djevojke čiji obimi nisu ispunjavali visoke standarde modnih magazina, ni na koji način nisu ohrabrivane da zavole svoja tijela.
Učene su isključivo kako treba da umanje obime tijela.
Riječi koje su proizašle iz sukoba kojeg sam vodila sa sobom, preispitujući se, su me preplavile.
” Toliko je toga za ispričati” – pomislih.
Ponekad ostajemo tu jer ubjeđujemo sami sebe da će se okolnosti promijeniti – da ako budemo voljeli jače, davali više, ako budemo tu, ako obezbjeđujemo, da će se sve to promijeniti na bolje.
U vječitom pospremanju i nikad pospremljenom životu.
Često u ovom bunilu, u ovom brzom načinu života mislimo o tome kako izdržati na poslu, kako djecu izvesti na pravi put, kako biti što bolja osoba da vas drugi ne bi osudjivali.
Kako misliš, ne postoji moja druga polovina?
Lijepo. Ne postoji.
Da li zaista voliš svoju djecu dok koristiš poslednji atom svoje snage stojeći iznad šporeta dok vijugava para iz lonca marke „Metalac“ zauvjek nastanjuje pore tvoga lica sa kog čistiš znoj, trudeći se da pripremiš što zdraviji obrok koji znaš da neće ni omirisati.
Kad ne ide, pusti nek’ ide – od tebe
Ne žalosti se previše.
