Vidimo kako drugi dobijaju sve više lajkova, pratilaca i online prijatelja na njihovim postovima, u stvari obrađenim fotografijama onog što oni jesu u stvarnosti gdje su predstavljene samo njihove najbolje karakteristike i sakriveni svi nedostaci, pa se preispitujemo šta se dešava sa nama i našim životima.
Toliko nam je bitno da li se nekome sviđamo zato što imamo priliku da ispred sebe u svakom trenutku gledamo brojke koje svjedoče o tome. Nije stvar samo u tome, već i u našem prirodnom instinktu na osnovu kojeg želimo da nas svi prihvataju. Bilo da je to kroz ekran telefona ili na neki drugi način, imamo potrebu da se brinemo o tome šta drugi misle o našem izgledu, osobnosti i uspjesima.
Iz tog razloga trudimo se iz petnih žila da pridobijemo naklonost ljudi oko nas i preispitujemo se koje bis aspekte svoje ličnosti trebalo da izmijenimo kako bi se to dogodilo. Problem sa ovim procesom je što se tada zaboravimo zapitati da li nam se ti ljudi uopšte sviđaju i da li se mi sviđamo sami sebi dok smo oko njih. Radimo sve što je u našoj moći kako bismo se svidjeli ljudima oko sebe, umjesto da radimo na tome da se prvo svidimo sami sebi.
Ako nas nije briga šta drugi misle o nama to znači da nas itekako jeste briga šta mi sami mislimo o sebi. To znači da prihvatamo svoja osjećanja i vrednujemo ih na pravi način, umjesto što se stalno pitamo šta drugi osjećaju.
To znači prepoznavanje sopstvenih vrijednosti koje drugi možda ne vide i prihvatanje samih sebe na najbolji mogući način. Svi mi imamo svoje mjesto na ovoj planeti i ako osjećate da vas drugi osuđuju i tjeraju da se osjećate loše, onda to nije vaše mjesto i vrijeme je za odlazak.
Kako vas više ne bi bila briga o tome šta drugi misle o vama važno je da preusmjerite svoje ciljeve i sami dođete do zaključka da se neće svako uklopiti u vaš put ka uspjehu. Da li vam oni pomažu da rastete? Da li utiču na vas tako da postajete bolja osoba? Ili da li vam oni samo ukazuju na vaše nesigurnosti i čine da se osjećate lošije?
Vaš život se ne treba vrtiti oko toga da udovoljavate drugima, već oko pronalaska svrhe života i praćenja te svrhe.
To će u stvari učiniti da se drugi oko vas osjećaju neugodno, posebno oni koji ni sami ne znaju šta rade. Takve ljude ćete otjerati iz života uz pomoć samospoznaje i svoje životne strasti zato što oni neće biti dovoljno jaki da priznaju kako nisu našli svoju svrhu. Nikako ne dopuštajte da vas njihova mišljenja oneraspolože.
Imate svrhu koja je mnogo veća od toga da se stalno pokušavate svidjeti drugim ljudima. Jednom kada ovo shvatite, biće vam milion puta lakše da vas više ne bude briga za njihovo mišljenje.
