I pozvao je. Jednog dana, sasvim običnog.
Danas se pobunio svemir i sve „boji“ u meni.
Razlio se kao da će svakoga časa ostati izvan okvira svijeta i vremena.
Možda smo sami krivci što sopstvenu sreću tražimo čitajući tuđe.
Ja vam opisujem svoju, najveću, onu koja ide, dolazi i uzburkava rijeke u očima.
Žile na njihovim vratovima
oči gladne mog mesa
nabrekle muškosti
osjećam ih na sebi.
Ne pokušavaj ih na silu mijenjati, pa evo ni sebe ne možeš natjerati da se promjeniš u svemu u čemu to želiš.
Laste u gnijezda dolaze, hrabro, samouvjereno i spretno.
Znaju da će pronaći svoje utočište u uglu nekog balkona na periferiji grada ili u uglu krova starih napuštenih kuća.
Osjetim da kiši, hladno je i vjetar se lagano spustio u ravnini očiju.
Preplavljen internet tekstovima:
Kako da brinete o sebi?
Brinite o sebi!
Volite sebe!
Jednom mi je moja frizerka rekla da se nikada neću udati.
To je zaključila iz mojih objava na fb.
Te da sam u nekom drugom svijetu.
Slušaj, aj mi to sad da uradimo
ja više nemam vremena za taktiziranje
nije mi samo do grudvanja
il ventilatorisanja s tobom.
