Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Olga Gojnić: Ogledalo
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > Uncategorized > Olga Gojnić: Ogledalo
Uncategorized

Olga Gojnić: Ogledalo

Brankica Rakovic
Objavljeno 17/10/2001 14:49
Brankica Rakovic
Podijeli
Podijeli

Opšte mjesto#1

U krevetu su. Svako je pričvrstio pogled za ekran svog mobilnog komunikologa super-lijepkom ega i ponosa.

Opšte mjesto#2

Preporučeno

Lola pokreće projekat “Ljudi s olovkama”. Prijavite se!
Adi Jamak: Čekam, želim, volim…
Rajko Kecman: U planinskom krilu: Pozdrav iz Bosanskog Petrovca

Ona doručkije u kuhinji, on na kauču. Ona zamišljeno šeta viljuškom po komadićima tunjevine. Čuje kako on uzima sendvič. Nezdravo, kao i sok koji upravo pije.

Opšte mjesto#3

Zašto je uvijek ona ta koja mora da obavlja sve? Zašto se on ne pokrene? Zašto ne vidi koliko se ona žrtvuje?

Opšte mjesto#1, drugi put.

Krevet. Prostran. Mrak. Sve je tu, a ništa više nije. Boje s ekrana njihovih telefona slikaju plafon poput Aurore Borealis. Odnekud dopire zvuk električne gitare i bubnjeva. Dva instrumenta, snažna, aritmična u odnosu jedan na drugi. Usamljena. Oba žele da ovaj drugi prati. Oba u jednom trenutku zvuče kao da jecaju.

Opšte mjesto#2, drugi put.

Jedna od najuspješnijih varki dragog nam ega- gledati očima osude. Tako se krišom, potajno, jedno tužno osjećanje neljubavi ušunja u nas, i diriguje, iz samoće, našem umu šta da primijeti, šta da pomisli. Prije nego što to shvatimo, neke riječi su već izjurile van, povrijedile ljude a zatim i nas. Zarobivši nas, osuda nas i pobijedi.

Opšte mjesto#3, drugi put.

Po završetku svih obaveza koje je sebi zadala, sjela je u automobil i… otplovila. Natrag. Unazad, jer je u sadašnjosti sivo i tmurno. Naprijed- ne zna gdje se nalazi. Sada boli i nema smisla. Sada je tužno obećanje dato u trenucima neke davne sreće. Sada je prevara. Tužna i jadna obmana, koja se jednom zvala budućnošću. Sada je ogavna istina koju vidiš kad se prsti realnosti zabodu u tvoje oči, skidajući sa rožnjače napukla ružičasta sočiva, ostavljajući za sobom krvave, poderane, inficirane oči. Oči koje vide mutno. Oči koje peku dok gledaju.

Opšte mjesto#1, treći put.

Sve i ništa, opet su tu. Krevet je tu. Mrak je tu. Aurora Borealis je tu. Tu je i spori trzaj žice električne gitare, i umorni udar u bubanj. Tu su i njihova tijela, uredno namještena jedno pored drugog. Obije ljušture leže na leđima, sa glavama okrenutim jedna prema drugoj.

Oči#1 gledaju u Oči#2.

Oči#2 gledaju u Oči#1.

Vide li se?

Slana kap je zamaglila prozore. Zastavila je svijet na tren. Onda se otkinula, i kliznula niz brdo.

Zenica. Duboka, tamna rupa koja se širi eksplozijom zelene i braon. Tanke, tamne linije koje izranjaju iz crne rupe, protežući se kroz beskraj zeleno-braon irisa, crtajući tako svemir u kojem si u jednom treptaju prepoznala svoje oči. Tačka u irisu koju ima Samo Neko Na Ovom Svijetu.

Svemir#1 gleda u Svemir#2.

Jedan usklađeni takt.

Ogledalo počinje da mijenja odraz.

A zašto misliš da si sama? Kako da te on voli drugačiju, ako ti sebe ne gledaš očima ljubavi? Od toliko mogućih dobrih i manje dobrih verzija sebe, zašto biraš baš tu?

Možda po prvi put, Svemir#1 gleda očima Svemira#2. Nižu se slike, obojene slomljenim tanjirima, bačenim telefonima, zalupljemim vratima. Tužne su to slike, i tihe su. Prošarane su nerazumijevanjem, strahom, lažnim ponosom koji nam podmeće ego. U trenutku kad se strgnu sočiva sa razuma, kad Ona Poslednja Suza spere gnoj sa iskrzanog oka, onda se stvara prostor da vidiš da je iza svega šćućurena jedna ranjivost. Tvoje je samo da dozvoliš. Da priznaš. Da shvatiš.

Happy ending#1

Zagrljaj. U miru su.

Happy ending#2

Raskid. U miru su.

Happy ending#3

Veza Duša se prenosi iz života u život, dok  ne isplate svoja dugovanja. U miru su.

TAGOVANO:ljudi s olovkama
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Autor Brankica Rakovic
Follow:
Kada biste život u njegovim najradosnijim izdanjima zamišljali kao žensku osobu, mogli biste da ga zamislite u liku Brankice Raković
Prethodni članak Aida Bilać: Naslijeđe poklonjeno s ljubavlju
Sledeći članak Zorana Tovilović: Trideset kvadrata života
5 stvari koje trebate pitati svoju majku za dublje razumijevanje sebe

Majka je jedna od najvažnijih životnih figura. John Bowlby, osnivač teorije afektivne…

9 min za čitanje
Počela je sezona krpelja: Evo kako ga pravilno ukloniti iz kože

Sezona krpelja je počela. Iako su često neprimjetni, krpelji mogu prenijeti ozbiljne…

2 min za čitanje
Besplatni bankomat za sve: San ili stvarnost za građane Bosne i Hercegovine?

Ukidanje provizije, dostupnost bankomata i besplatne usluge samo su neke od benefita…

8 min za čitanje
Zašto depresija teže pogađa djevojčice nego dječake?

Djevojčice imaju dvostruko veću vjerojatnost da će im se dijagnosticirati depresija nego…

5 min za čitanje

Slični postovi

Uncategorized

Aida Bilać: Naslijeđe poklonjeno s ljubavlju

Autor Brankica Rakovic 7 min za čitanje
Uncategorized

Helena Ostojić: Bez naslova

Autor Brankica Rakovic 4 min za čitanje
Uncategorized

D.T. Volim heroja. Diše za mene. Hodam za njega. (kako su zavoljele dvije dijagnoze)

Autor Brankica Rakovic 6 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš