Čak 20-25 odsto djece se rodi sa nekom od anomalija oka, a ukoliko se problem primijeti na vrijeme i počne se sa adekvatnom terapijom, postoji velika šansa za uspješno liječenje.
Djecu je potrebno voditi na preglede vida čak i kada ne uočimo problem, jer se očna oboljenja mnogo uspješnije liječe ukoliko budu otkrivena u ranoj fazi. Zbog toga bi jako korisno bilo i donošenje zakona o obaveznom oftalmološkom pregledu nakon četvrte godine života, kakva je praksa u razvijenijim zemljama.
O ovoj temi razgovarali smo sa doktorom Milošem Milićevićem, specijalizantom oftalmologije u klinici Svjetlost u Banjaluci.
Već po rođenju, odmah u porodilištu, bi se trebao uraditi prvi pregled očiju djeteta. Kako on izgleda i zašto je bitan?
Prilikom prvog pregleda oka u porodilištu ljekari obraćaju pažnju na providnost optičkih medija djetetovog oka, te na reakciju oka na svjetlost. To je bitno jer svaka prepreka koja onemogućava da svjetlost uđe u oko ometa pravilan razvoj vida. Neke od najčešćih anomalija koje se na takav način ustanove su spuštenost gornjeg kapka, zamućenje rožnjače, urođena katarakta itd. Bijela zjenica kod djeteta definitivno treba da bude alarm da sa bebinim okom nešto nije u redu. Isto tako, vrlo česta oboljena oka koja se mogu detektovati u porodilištu su različite infekcije rubova kapaka i konjunktive, koja se liječe higijenskim režimom i ukapavanjem kapljica u oko.
Svako 4-5 dijete se rađa sa nekom anomalijom, bez obzira da li je u pitanju astigmatizam, dalekovidnost ili kratkovidnost. Koliko uspješno se njihov vid uspije popraviti prilikom odrastanja?
Ukoliko se dioptrija kod djeteta ustanovi na vrijeme, redovno nošenje naočala omogućava normalan razvoj vida kao i kod djece koja nemaju dioptriju. Izuzetak su djeca kod kojih se anomalija, i to najčešće visoka dioptrija, otkrije tek iza 7. godine života. Takva djeca vrlo često ostaju slabovidna. Isti slučaj je i kod djece koja imaju nejednaku dioptriju na desnom i lijevom oku. U tom slučaju, pored ordiniranja naočala za svakodnevno nošenje, djetetu se svakodnevno flasterom zatvara „zdravo“ oko kako bi se slabije oko „isforsiralo“ i na taj način podstaklo da se razvija.
Kako prepoznati da dijete ima problem?
Neki problemi poput suzenja i crvenila očiju, kao i bježanja očiju su lako uočljivi. Međutim, ponekad dijete ima problem sa vidom, a da to roditelji i ne primjećuju. Evo šta sve može da posluži kao signal da dijete ne vidi dobro: približavanje igračaka očima, približavanje televizoru, škiljenje i neprepoznavanje bližnjih na udaljenosti od nekoliko metara, krivljenje glave prilikom posmatranja određenih predmeta ili osoba.
Kao jako važna godina za djetetov vid ističe se četvrta. Zašto?
Zbog toga jer je dijete od 4. godine dovoljno zrelo da aktivno sarađuje na oftalmološkom pregledu. Takvo dijete može prepoznati sličice ili simbole koje mu se prezentuju na ekranu, te se na taj način sa sigurnošću određuje vidna oštrina djeteta i dobija puni uvid u stanje na očima. Svaki pregled u ranijoj dobi gdje dijete aktivno ne učestvuje nije kompletan, ali je izvodiv i može dovoljno toga da pokaže. Kvalitet i kvantitet vida kod takvog djeteta možemo samo grubo procjeniti na osnovu lokalnog nalaza na oku.
Razvoj vida traje do 7. godine. Šta ako roditelji do tada propuste uočiti neku smetnju kod svog djeteta, koliko to može biti opasno po njih?
Ukoliko se anomalija na oku uoči nakon 7. godine života, takva djeca vrlo često ostanu slabovidna i imaju male šanse za poboljšanje vida. Takve osobe će se kasnije u životu susretati sa nizom problema, kao što je izbor zanimanja ili polaganje vozačkog ispita. Izuzetak su kratkovidnosti koje se javljaju u školskoj dobi, tzv. školske miopije gdje se vid uspješno koriguje nošenjem naočala.
Šta ako dijete ne prihvata naočale, već ih skida kad god ima priliku za to? Kako im približiti ovo pomagalo?
Djeca obično jako dobro prihvataju naočale jer sa njima bolje vide. Ukoliko dijete odbija nošenje naočala, onda ga roditelji najčešće postepeno navikavaju. Prvi dan se naočale nose jedan sat, drugi dan dva sata, treći dan četiri sata, sve dok se dijete u potpunosti ne navikne na cjelodnevno nošenje naočala. U svakodnevnoj praksi imamo i primjere gdje su roditelji odlučili da nose naočale bez dioptrije kako bi i dijete, po uzoru na njih, pristalo da nosi naočale cijeli dan.
U kom uzrast djeca smiju nositi sočiva?
Činjenica je da djeca u školskoj dobi žele da zamijene svoje naočale kontaktnim sočivima jer su estetski prihvatljivija. Isto tako nošenje kontaktnih sočiva omogućuje aktivnije bavljenje sportskim aktivnostima djeci koja imaju dioptriju. Naočale sa visokom dioiptrijom često su teške, stvaraju osjećaj diskomfora i sužavaju vidno polje. Visoka dioptrija samo na jednom oku ili prevelika razlika u dioptriji desnog i lijevog oka takođe su indikacije za nošenje kontaktnih sočiva. Svako dijete u školskoj dobi koje je motivirano za takvu vrstu korekcije vida može da nosi sočiva, uz adekvatnu pripremu od strane roditelja i nadležnog oftalmologa. Prvenstveno se skreće pažnja na visok stepen higijene sočiva i ruku, kao i na ograničeno vrijeme nošenja.
Djeca su tri puta ugroženija od izloženosti suncu, a tu se ne radi samo o direktnoj izloženosti već i o refleksiji. Kako da ih zaštitimo?
Bebine oči nisu u mogućnosti tako dobro blokirati sunčeve zrake kao oči odraslih. Izlaganje sunčevom zračenju bez adekvatne zaštite može da u vrlo kratkom vremenu dovede do nastanka opekotina na rožnjači i do oštećenja žute pjege, što može trajno da kompromituje vidnu oštrinu. Stoga se dijete mlađe od 6 mjeseci ne bi se trebalo previše izlagati suncu. Starija djeca mogu da zaštite oči nošenjem sunčanih naočala sa UV zaštitom, kao i šešira sa širokim obodom.
Strabizam se ističe kao često oboljenje kod djece. Od čega djeca još često boluju?
Strabizam je stanje kod kojeg vidne osovine očiju nisu paralelne, nego se sijeku pod određenim uglom. To je poremećaj koji roditelji opisuju kao bježanje oko ka uhu ili ka nosu. Bježanje oka se može tolerisati do navršenih 12 mjeseci života, jer je to period kada centar za koordinaciju očnih pokreta nije u potpunosti razvijen, te stoga oči ne mogu da se „dogovore“ u kom će smjeru da gledaju. Svaki strabizam koji se ne ispravi do prvog rođendana zahtijeva liječenje. Neke forme strabizma se liječe nošenjem naočala i flastera, druge dobro reaguju na muskultrening odnosno vježbe očnih mišića koje se sprovode u specijalizovanim kabinetima, a pojedine zahtijevaju i hirurško liječenje. Strabizmi su uz refrakcione anomalije najčešći poremećaji vida u dječijoj dobi.
Koliko bi bilo korisno uspostaviti obavezne preglede u školama, koji bi se obavljali jednom godišnje?
To bi definitivno bilo jako korisno, ne samo u školama nego i u pretškolskim ustanovama, jer bi se na taj način otkrilo znatno više oboljenja očiju kod djece. A očna oboljenja se, kako smo već rekli, puno lakše tretiraju ako se otkriju na vrijeme. Neke zemlje u regionu usvojile su zakon koji obavezuje roditelje da odvedu dijete na oftalmološki pregled nakon navršene 4. godine života. U iščekivanju takvog zakona kod nas, možemo samo apelovati na roditelje i staratelje da u dobi 3-4 godine odvedu dijete na opšti oftalmološki pregled i u slučajevima kad ne primjećuju ništa neobično u vezi djetetovog vida.
Naslovna fotografija: Morrowind / Shutterstock
