Rebecca Jane Stokes je u svom životu brinula o mnogo beba. Najstarija je od četvoro djece i još od malih nogu je vodila računa o mlađoj braći i sestrama. Bila je dadilja, prijateljica i kuma. Djeca su joj bila zabavna, ali nije ni pomišljala na to da rodi svoje dijete. No, sve se promijenilo kada joj je njen poliamorističan momak Rob rekao da je njegova djevojka rodila bebu.
Poliamorija je postojanje intimnih odnosa – romantične i/ili seksualne prirode sa više od jedne osobe, a uz znanje i pristanak svih partnera. Od poligamije se razlikuje u tome što odnos sa trećim partnerima ne uključuje ili ne mora uključivati brak. Rebeccin momak je sa majkom svog djeteta već dugo u vezi, a sa Rebeccom se zabavlja godinu i po.
“Kada smo se upoznali rekao mi je da pokušava dobiti dijete sa svojom drugom djevojkom. Ja sam nedavno prije toga izašla iz jedne veze, srce mi je bilo slomljeno i samo sam klimnula glavom. Dopao mi se Rob, ali nisam mislila da ćemo biti u vezi više od mjesec dana. Mislila sam da nisam spremna”, iskreno priča Rebecca.
No, godina je prošla, a njih dvoje su i dalje bili zajedno. Postao je centar Rebeccinog svijeta – i tada je njegova druga djevojka ostala u drugom stanju. Rebecca nije mogla ni da pomisli na to da će ga izgubiti, toliko ga je voljela. Znala je da će beba donijeti mnoge promjene u njihove živote. Bila je svjesna da će ga neko vrijeme viđati rjeđe. Znala je da on neće moći neko vrijeme prespavati kod nje. No, kada je Robova druga djevojka dobila trudove mjesec dana prije termina, Rebecci se činilo kao da je vrijeme stalo. Stalno se pitala da li će beba promijeniti Roba i da li će on iz poliamorističnog muškarca postati odani otac i monogamista? Hoće li njegova druga djevojka tražiti da raskine sa Rebeccom? Da li je Rebecca pogriješila u tome što je svoje srce i ljubav dala muškarcu koji je već imao nekoliko srca o kojima je trebao da brine? Ta pitanja su stalno mučila Rebeccu i nisu nestala ni u trenutku kada je otišla u bolnicu da prvi put u životu vidi Robovu kćerkicu koju ima sa drugom ženom.
“Bila je žuta i malena i vrištala je zbog jakog svijetla u sobi. Na očima je nosila mali papirnati prekrivač za oči. Imala je crnu kosicu i predivno dugačke prstiće. Pogledala sam je i očekivala sam da osjetim mir i da će mi to što je vidim pomoći da donesem odluku. No, nije. Ona je bila samo beba, a ja sam i dalje plivala morem nesigurnosti”, otvoreno priča Rebecca.
Kada su Rob, njegova druga djevojka i kćerkica izašli iz bolnice Rebecca je samu sebe natjerala da ih posjeti u njihovoj kući, odnese poklone i ponudi pomoć.
“Nisam znala da li će me željeti ili trebati u svojoj blizini, ali ti ljudi su mi rekli da sam ja dio njihove porodice i ako ću ikad povjerovati u to, sada je bio trenutak da to i provjerim”, priznaje Rebecca.
Kada je ušla u njihov stan osjetila se kao kod svoje kuće. Nije se osjećala kao uljez. Posmatrala ih je dok su držali bebu, pričali joj i smiješili se. I ona je primila bebu u naručje i nasmiješila se, ali se i dalje osjećala čudno.
“Imam 34 godine i moj biološki sat definitivno otkucava. Svaki put kada sam u kontaktu sa bebom imam osjećaj da će se pojaviti policajci i optužiti me da sam je ukrala”, priznaje Rebecca.
Nespretno je vratila bebu njenoj mami jer nije željela da pomisli da je ljubomorna na to što oni imaju dijete, a ona ne. Upravo tako se osjećala i prvih nekoliko sedmica kada je shvatila da je poliamoristična.
Kada ih je sljedeći put posjetila beba je počela da plače. Rebecca ju je uzela u naručje i počela je hraniti na flašicu. Da ne bi zaspala dok jede Rebecca joj je počela pričati. Kad god bi progovorila beba bi je netremice gledala. Rebecca joj je govorila da ovdje ima mnogo ljudi koji je vole, koji će se pobrinuti za to da bude zdrava, srećna i bezbjedna i da doživi 100 000 avantura. Bebica se na te njene riječi nasmiješila, ne skidajući oči sa Rebecce.
“Znam da novorođenčad fascinira lice osobe koja ih hrani. Ovog puta, taj osjećaj je bio uzajaman. Nije me prestajala gledati, a ni ja nju nisam mogla prestati da gledam. I baš kao što je bilo onog dana kada sam upoznala njenog oca i tad sam osjetila ljubav. Osjetila sam da volim tu malenu djevojčicu”, objašnjava Rebecca i dodaje “Biću dio njenog života. Nestali su svi moji strahovi i pitanja. Ona ima mene, ja imam nju i njega i nju. Mi nismo ono što sam očekivala. Mi smo mnogo više.”
Da li će uspjeti u tome ili ne, ostaje da se vidi. Vrijeme će pokazati na koji način će se završiti ova nesvakidašnja životna priča.
Izvor: Huffington Post
