Vaša djeca odrastaju. Htjeli vi to priznati ili ne, dolazi vrijeme kada će otići od kuće i postati odrasli. To neće promijeniti činjenicu da su ona vaša djeca i dalje, ali im trebate dozvoliti da odu. U tinejdžerskom uzrastu djeca razvijaju individualnost i nezavisnost. Žele pokušati nešto novo, odlučiti sama, upisati fakultet u drugom gradu, raditi ili putovati. Učili ste ih kako se hoda, a sada žele sama praviti velike korake, a vi im trebate biti podrška na tom putu. Teško je, razumijemo se, ali prije svega trebate shvatiti šta je u vašoj moći, a šta nije.
Ona odlaze
Kako se kraj srednje škole bliži, sve ste više svjesni da to znači i odlazak vaše djece. Imaju planove, izgrađuju odnose, a vi djelujete na njih, iako ste većinu vremena tek posmatrač. Kada saopšte da odlaze na putovanje sa društvom ili počinju život sa njima, trebate prihvatiti to kao dio odrastanja. Da, napraviće greške, ali sjetite se sebe u njihovim godinama? Htjeli ste otkriti nove stvari, mjesta, ljude, mislili ste da možete sve. Greške su sastavni dio života, ne samo odraslih, već i djece. Na taj način ona odrastaju i uče se nositi sa odgovornošću.
Zajedno sa vršnjacima uče o podjeli obaveza, ulogama u društvu i pronalaze sebe. U konačnici, oni su ti sa kojima će studirati, živjeti, raditi, udavati se i družiti. Neizostavan su dio života, baš kao što ste i vi. Trebate im dati prostora i vremena koje će provoditi s njima, jer ne možete sve uloge biti vi. Njihov odlazak je neizbježan i neizostavan dio života. Prije ili kasnije doći će do njega. Ako se spremite na to, lakše ćete ga podnijeti.
Međutim, bez obzira na to koliko djeca mislila da mogu bez vas, ona još uvijek zavise od vas i vaših primanja. Zato je nemoguće izgubiti kontakt s njima, jer svaki put kada kažu: “Ja to mogu i bez tebe”, shvatiće da im ipak trebate. To naravno ne znači da treba da manipulišete novcem kako biste zadržali njihovu pažnju i naklonost. Znači samo da, htjela to ona priznati ili ne, još uvijek trebaju vas na razne načine.
Nekada se dogodi da vas dovedu pred svršen čin, jer iznose planove za koje nisu tražila dozvolu. Trebate znati da je i to oblik njihove komunikacije. Na taj način vam žele pokazati kako znaju, umiju i mogu sama. Nisu to sve pametne odluke, naravno, ali cilj je da ih ne osuđujete. Ako ih tretirate kao odrasle i razgovarate s njima o odlukama, ciljevima i stavovima, možda ćete uspjeti promijeniti im mišljenje. Ako se pak odlučite na kritikovanje, zabrane i protivljenje, djeca će nastojati, iz inata, da urade sve što vam ne odgovara. Dakle, ključ je u balansu autoriteta i prijateljskih savjeta.
Ako ste majka više djece, vjerovatno na najmlađe gledate sa posebnim oprezom. Nije vam jednostavno pustiti ga, jer ste podsvjesno vjerovali da će baš ono ostati kući i ostati dijete. Da, hoće, tokom cijelog života, ali i ono će jednog dana dobiti želju za samostalnim životom. Drugim riječima, ne pravite od djeteta dijete. Vaša djeca moraju da odrastu. Već sada vaši tinejdžeri su sposobni da peru svoj veš, spreme kuću, pomažu vam i ravnopravno učestvuju u svemu. Isto tako, spremni su i da jednog dana krenu u život, bez vaših “usluga”. Vječno zahvalni i odgovorni, ali puni želje i volje da i oni pronađu svoj put i da jednog dana, možda, nekome budu i oni roditelji.
Najjednostavnije je prihvatiti činjenicu da odrastaju i da će jednog dana neminovno otići. Shvatite da odlazak ne znači prestanak komunikacije i gubljenje djeteta. Znači samo novu stepenicu u njegovom životu, a vi mu možete biti najveća podrška. Čak iako mu se desi neuspjeh, ono je vaše dijete i prihvatite ga. I nemojte nikad zaboraviti – i vi ste jednom tako otišli od svojih roditelja.
