Žene vole heroje. A heroji postoje odvajkada. Grčka mitologija je prepuna priča o njima.
Bogovi nam i ovog četvrtka pričaju jednu od tih sjajnih priča. Laptop u ruke. Čitamo…
Svijet su oduvijek pritiskali jadi. Doduše, ne oni današnji – kriza, besparica, plaćanje kirije… Tada su vladala neka druga nepobjediva čudovišta, zlikovci koji su opsjedali neku teritoriju, bilo je i užasnih bolesti, kao i zmajolika bića ljudskih osobina koja su bila besmrtna još od svog demonskog postanka.
Da bi spasili narod, bogovi su tada imali običaj da se sažale na svijet i na zemlju pošalju heroje koji su najčešće bili polubogovi, oni čiji je otac bio bog, a majka obična smrtnica. Neki od njih postali su poznati širom helenskih teritorija, dok su drugi, ostali samo lokalni.
Heroji su, opet, štitili bogove. Krasila ih je ljepota, ali i snaga, junaštvo, mudrost, velikodušnost i snalažljivost. Ponekad su to bili slavni vladari, koji su često ostavljali svoje kraljevstvo kako bi odnijeli pobjedu u nekom pohodu sa uzvišenim ciljem, kao što je bio Odisej, a nekad su to bili snažni hrabri mladići angažovani u borbi za odbranu dobrog, kao Herakle.
Ako mislite da su živjeli mirno sve do potrebe da se pripomognu narodu i bogovima, varate se. Životi su im bili veoma burni. Može se reći da ih je sudbina predodredila i posvetila borbi za sveopšte dobro.
Herkulovo ime bilo je sve ono što žene vole – snaga, junaštvo i veličanstvenost. Taj polubog je bio simbol svega što je bilo natčovječansko i veliko. Ne postoji junački podvig koji mu nije pripisan. Probleme koji su se javljali u državama širom cijele Grčke, pa i dalje, jedan jedini čovek mogao je da riješi -Herkul. Borio se protiv zločinaca, monstruma, raznih vojski, bogova, prirodnih sila, bolesti, pa čak i sa smrću. I uvijek je izlazio kao pobjednik.
Tezej ide rame uz rame Herkulu. Bio mu je ravan hrabrošću i junaštvom i njegov vjerni prijatelj. Često je ratovao na njegovoj strani protiv zajedničkog neprijatelja. Ali, poginuo je tako neslavno. Skirski kralj Likomed počeo je da polaže pravo na Tezejeva imanja na Eubeji i pozvao ga na Skir da riješe spor. Tamo ga je poveo u šetnju na visoku stijenu i u času Tezejeve nepažnje survao ga u more. Apsurd – bio je sin boga mora, a udavio se u talasima.
Heroji su, opet, štitili bogove. Krasila ih je ljepota, ali i snaga, junaštvo, mudrost, velikodušnost i snalažljivost. Ponekad su to bili slavni vladari, koji su često ostavljali svoje kraljevstvo kako bi odnijeli pobjedu u nekom pohodu sa uzvišenim ciljem, kao što je bio Odisej, a nekad su to bili snažni hrabri mladići angažovani u borbi za odbranu dobrog, kao Herakle.
Argonauti su bili družba heroja iz grčke mitologije. Ime su dobili prema brodu Argo koji je nazvan prema svom graditelju Argu. Argonauti doslovce znače moreplovci s Arga. Ponekad se nazivaju Minijanima prema praistorijskom plemenu s tog područja. Ne postoji konačan popis Argonauta. Mnogi Grci će tvrditi kako su njihovi preci bili Argonauti te su mnogi ubrojani među njih bez ikakve pouzdanosti.
Persej, Zeusov i Danajin sin, bio je junak sa Arga. Njegovo djelo o njemu dovoljno govori. Ubio je čudovišnu Meduzu, osnovao Mikenu, a s njom i premoćnu dinastiju Perzeida.
Dedal, atinski kovač, vodio je porijeklo od prvog atinskog kralja. Dobio je sina, Ikara, čija je majka bila Naukrata, jedna od Minojevih robinja. Kada je Tezej stigao na Kretu sa namjerom da ubije Minotaura, Dedal je poučio Arijadnu, kako da savjetima pomogne tom heroju, da uđe i izadje iz lavirinta. Minoj se, kada je to saznao, toliko naljutio da je zatvorio majstora i njegovog sina u lavirint. Dedal krila zalijepi voskom, a potom ih pričvrsti za ramena. Otac i sin su tako zajedno krenuli na taj neverovatan let. Mladi Ikar je letio visoko i sunce mu istopi vosak. Pada u more, koje se od tada naziva Ikarskim morem.
Orfej iz Trakije, jedan je od učesnika u pohodu Argonauta. Bio je nadareni muzičar i pjesnik pa, iako je sa izuzetnom vještinom svirao liru, mnogi ga smatraju i pronalazačem gitare. Najpoznatiji mit o njemu svakako je onaj koji se odnosi njegov silazak u Had, zbog voljene žene Euridike.
Na nesrećnog Edipa je njegovim dolaskom na ovaj svijet bačeno prokletstvo. Kad odraste, oženiće se rođenom majkom i ubiti oca. Trudeći se da zaustavi to prokletstvo njegov otac je naredio da ga ubiju, no sluga se sažalio pa ga je ipak ostavio na životu. Tako je dospio do drugog kralja i njegove žene koji ga usvajaju. Edip saznaje za prokletstvo i odlučuje otići od kuće. Na putu ubija svog oca, ne znajući da mu je otac i kad stiže u Tebu ženi se svojom majkom, ne znajući za njihovo krvno srodstvo. Ova tragedija je pokazatelj da se od sudbine ne može pobjeći, jer iako se Edip trudio da umakne proročanstvu ono ga je ipak stiglo.
Ahilej, kada je počeo Trojanski rat, bio je na strani napadača. U Homerovoj Ilijadi predstavljen je kao glavni junak na čelu svoje male vojske Mirmidonaca. Ubio je Hektora, trojanskog junaka i sina kralja Prijama. Ahilejeva je smrt bila opisana u Etiopidi. Ubio ga je Paris, a neki izvori govore da je Apolon vodio strijelu koja ga je pogodila u petu, njegovo jedino ranjivo mjesto.
Mitologija je prepuna poruka i pouka. Nije zgoreg katkad oslušnuti bogove.