Bože pomozi. Silo nebeska prosvijetli. Postoji li opravdanje za zlostavljanje djece i to religijsko? Sloboda izražavanja na jednu stranu, ali zdravstveno ugrožavanje na drugu. Kakav je svijet u kojem živimo, ako je ženi iz Indije opravdano da pretuče svog sina? Kin Par Taing izjavila je kako ne može biti kažnjena, jer je jednostavno izražavala religioznu slobodu, kako bi disciplinovala svoje dijete prema evagelističkom hrišćanstvu. Pozivajući se na RFRA( Religous Freedom Restorarion Act) koja zabranjuje državi da se miješa u slobodu religije, ona je porodično nasilje opravdala time da je to dio religije.
Nakon što je njen sedmogodišnji sin prema njenim riječima “ispoljavao opasno ponašanje”prema svojoj trogodišnjoj sestri, majka je odlučila uzeti stvar u svoje ruke i istući ga ofingerom, toliko da mu je ostavila trideset i šest masnica po tijelu. Kada je učitelj primijetio te modrice na tijelu dječaka nekoliko dana kasnije, obavijestio je policiju, koja je je ubrzo optužila majku za zlostavljanje, zanemarivanje i ugrožavanje života djeteta.
Sada se ona priprema da se suoči na sudu u oktobru, međutim i dalje ostaje pri svom iskazu da evangelički hrišćani vjeruje kako imaju pravo da disciplinuju svoju djecu kako oni smatraju prikladnim, čak i ako to znači da ih zlostavljaju.
U sudskim izvještajima i zapisima ona čak citira dijelove Svete knjige, u svoju odbranu:
Ne oklijevajte sa disciplinom. Ako ga udarite štapom, neće umrijeti, već će spasiti svoju dušu od podzemlja. Upravo zato sam ga i udarila, da ga spasim.
Sloboda religije i zakonske odredbe dolaze jedna nasuprot druge, ali jedna na štetu druge, jer zakon ne prepoznaje ovakav slučaj kao svoju dužnost, s obzirom na to da RFRA ima svoje principe koje poštuju. Svakim kršenjem njihovih principa, država bi ugrožavala pravo na slobodu religije, što je u ovom slučaju posve apsurdno.
Do koje mjere ide sloboda religije pokazuje i slučaj otvara Prve Crkve Kanabisa, gdje su začetnici ideje izjavili kako imaju pravo pušiti marihuanu, upravo iz religioznih razloga i uvjerenja. Drugi slučaj religiozne zajednice odbija da prizna LGBTI populaciju, jer im “religija tako nalaže”, a samim tim odbijaju i da dolaze u kontakt sa tim osobama, uključujući i posluživanje u ugostiteljskim objektima, u kojima lgbti osobe dolaze, a pripadnice religiozne skupine rade.
RFRA takođe ističe kako homoseksualci ne trebaju biti zahtićeni od diskriminacije, kao ni imati zdravstveno osiguranje. Navode kako je tako zbog opasnosti širenja HIV virusa. Oni ujedno i predlažu da se homoseksualcima zabrani odlazak u vojsku, a da je neophodno tretirati ih konverzijskom terapijom, kako bi se uklopili u društvo. Ovo čak ni ne djeluje čudno, ako se sjetimo teksta u kojem smo pisali o eksperimentu, koji je za cilj imao isto: “preobratiti gej muškarca”.
Sloboda ispoljavanja i praktikovanja svoje religije prestaje ondje gdje počinje ugrožavanje druge osobe. Ako trideset i šest masnica po tijelu dječaka nisu apel da se shvate neke stvari, onda zaista nismo sigurni šta jeste. Kakva religija dozvoljava zlostavljanje djece, koja još uvijek nisu ni svjesna vjerovanja svojih roditelja?
