Kada je izašao prošli tekst meni su Facebook, Twitter i ostale znane i neznane mreže bile ZATRPANE. Samo su mi u inboks FB-a došle, slovom i brojem, sto pedeset sedam (157) poruka za manje od tri sata od muškaraca i žena koje većinom uopšte ne poznajem.
Da, nećete vjerovati i muškarci imaju svoje priče 🙂
U roku od 24 sata imala sam 243 zahtjeva za prijateljstvo i, eto, mrvicu manje tužnih priča u inboksu.
Nisam ja šokirana što je vaša reakcija takva. Mislim, neko je trebao početi prvi. Ja sam nekako oduvijek hrabro pričala o svemu, tako da mi je onaj tekst došao manje-više prirodno. I već odavno osjećam da smo svi jedno i da ono što mori mene, mori i vas.
Kako sam ja odgajana i učena od društva i porodice, tako ste i svi. I mi se ne razlikujemo po osnovnim očekivanjima, suštini, elementima od kojih smo sačinjeni. A sačinjeni smo od daleko većih stvari nego što naš um poznaje.
Međutim, mene je pogodila brzina i veličina eksplozije. Bila je, naime, dovoljna jedna iskra da VI SVI provalite. Provalila je vijekovima i generacijama skrivana tuga i pogrešna uvjerenja.
Mi u stvari ranjeni hodamo okolo. Svi od reda. Iza svih tih nasmijanih slika, zajedničkog života, planova krije se jedna horda ljudi koja je u stvari zarobljena i ranjena kao životinja. Neki od vas će hodati takvi do kraja života. Žive rane koje imate su nastale tako što vas je neko negdje naučio da loše stvari treba da se trpe, da sve zaboravljate i potiskujete, da ono što je bitnije od toga kako se zaista osjećate jeste neka slika koju treba ostaviti u narodu, da su vaše dužnosti i obaveze prema svima drugima veće od dužnosti i obaveza koje imate prema sebi u ovom jednom, za tren gotovom životu.
Gorčina, tuga, ljutnja, očaj, beznađe – to sam osjetila u porukama.
Vaša osjećanja usmjerena su NA partnera (nebitno da li je muškarac ili žena) i na odnos u kojem se većina nalazi. Ili se nalazila, neki su se i rastali koliko su mi pisali, a neki se spremaju. On ili Ona je kriv. Vi ste sve uradili da to uspije. Ja vjerujem i da jeste… i ne sumnjam da jeste. Ja znam da JA jesam.
Ali, očigledno još nešto niste uradili čim se stvari ne rješavaju. Izvinite, niste.
Niste zavirili na najlogičnije mjesto na svijetu.
Niste zavirili U SEBE.
Te žive rane ne mogu da se zacijele i nikada neće, dok god tražite razloge VAN sebe.
Nije vas pogodila moja tuga, pogodila vas je vaša rana.
Evo zašto i evo kako.
Sjećam se dana kada su mi na jednoj radionici rekli da su partnerski odnosi oni odnosi u kojima najviše rastemo i razvijamo se. Duša se ili najviše širi ili najviše skuplja u partnerskim odnosima. U partnerskim se odnosima, dragi moji, najviše suočavate sami sa sobom i onim što vam je usađeno u glavu i srce. Usađeno od vaše porodice i od društva kao pravila ponašanja. Šta smijete i šta ne smijete. Mnogi su me pitali zašto su zaglavljeni sa baš tim partnerom i šta da rade. To ja ne znam, ali evo šta znam i čega sam iskustveno bila svjedok kroz svoj put pronalaska same sebe.
Majka svih ljubavi i vaša prva ljubav je, u stvari, odnos vaše majke i oca.
Da.
Majka i otac i njihova partnerska veza je vaša prva ljubav. Vaša baza na koju se ogledate i vaš primjer kako BI ili NE BI trebale izgledati, sve VAŠE PARTNERSKE veze koje se na kraju završe brakom. Jer to je negdje poenta, jel?
Na osnovu veze roditelja formirate sve postulate kojih se kasnije nesvjesno držite – šta je za vas ljubav, kakvog je okusa, mirisa, da li je laka ili teška, kakva je između njih dvoje, kakva je njihova energija, sve vi to gledate i upijate dok odrastate. I slažete negdje u vaše srce i podsvijest kao parametar. Kada ste u odnosu sa određenim partnerom, vi se ogledate u toj osobi, a negdje u podsvijesti u stvari proživljavate partnerstvo vaših roditelja. Gledali ste i da li je mama bila samostalna kao žena, da li vam je otac bio prisutan dok ste odrastali, da li su njih dvoje imali svoje slobodno vrijeme, osjećali ko je dominantan u odnosu, ko ćuti, a ko galami.
Nakon roditeljskog partnerstva dolaze vaše ljubavi. Pogađate, one sa partnerima 😉
Jedna za drugom, jedan za drugim, svi vaši partneri. Nije sada ni bitno koliko ih je bilo ni koliko su trajali, da li ste bili u braku ili samo u vezi, bitno je da su bili, postojali, značili vam, da ste ih voljeli. I da ste od tog partnera imali očekivanja.
Međutim …
Baš taj partner sa kojim ste još uvijek, ili ste bili, iz vas izvlači SVE – svu sposobnost da volite ili svu sposobnost da mrzite, svu sposobnost da prebacujete krivicu ili da preuzmete odgovornost, svu predstavu kakva ste partnerka, a sve po uzoru kakva je partnerka bila vaša majka prema ocu, ona koja se sklanja ili ona koja napada. Partner iz vas izvlači i kakav ste otac u odnosu kakav je bio vaš otac prema vama, da li ste brižni ili strogi, kakva ste poslovna žena, radite li uopšte ili ne, da li ste i dalje slobodni i imate pravo na svoje hobije i prijatelje mimo partnera. Da li ih je imala vaša majka? Da li mrzite svog oca pa radite sve suprotno?
Partnerske veze nam, ponavljam, ili skupljaju ili šire, dušu i srce.
Ko ste vi? Kakva želim biti žena? Kakva sam u stvari ja, a kakav je on? Ko je on, šta mi pruža? Treba li mi to ili tražim nemoguće? Znam li da volim? Znam li da bezuslovno volim?
Sa tim se, u stvari, suočavamo u partnerskim vezama.
A to je suočavanje sa samim sobom.
Isključivo VI ste ti koji privlače određene partnere u svoj život. Određenu VRSTU partnera. Mogu imati različitu boju očiju, visinu, zanimanje, ali je to UVIJEK duboko ista VRSTA partnera. Vi ste ta osoba koja vibrira određenu frekvenciju i postavlja pravila šta treba da vam se pruži, šta očekujete, šta dajete, šta primate, da li pristajete, ostajete ili odlazite. Zašto ostajete – jer vam je usađeno da žena ostaje. Zašto odlazite – jer vam je napokon dosta, pa to često uradite iz frekvencije bijesa i ne možete da se oporavite. Zašto se vraćate – da date još jednu šansu, možda se promijeni, a i strah vas je….opet, usađeno.
Svi ti partneri koje privlačite namijenjeni su da vam se dese.
Dok čekaš da ON ili ONA riješi stvar, počni da rješavaš sve ono što je u tebi. Počni da gledaš i osjećaš zašto si sa tim čovjekom ili ženom. Zašto si bila. Pa i moj proces traganja nije bio gotov za pola godine. Trajao je dugo i evo još uvijek traje. Ali sa svakim korakom ja sam pronalazila dio sebe. I nisam stala, nisam očajavala i nisam pala na koljena čekajući da me NEKO spasi. Spašavala sam samu sebe, jer su nam svi drugi govorili da treba da pravimo djecu, duboko u sebi sam osjećala da nepto nije u redu, da su se duše rastale. Zamislite da smo to uradili samo zato što je bilo ‘žao’ tolikog vremena?
U univerzumu stvari tako ne funkcionišu. Samo mi smo odgovorni za svoj rat i za svoj mir. Mi smo izabrali mir za oboje, ma koliko je bilo teško.
Sav taj put nije raskidanje sa partnerom. Sav taj put je raskidanje nas samih sa normama ponašanja, sa svim našim strahovima, sa očekivanjima porodice, komšija, društva, šta smijemo, kakvi trebamo biti, raskidanje sa navikama koje ima sto generacija unazad, raskidanje sa sopstvenom percepcijom žene, muža, majke, prijateljice, muškarca koji radi. Zato je toliko bolno i zato vas je toliki STRAH.
Mislim, raskidala je Sanda sa Sandom.
Nekom Sandom koja je bila stara i jer je bilo vrijeme za novu Sandu.
Onu koja je oduvijek bila tu.
Svi vi koji ste zapeli u odnosima znate o čemu pričam. Svi vi koji ste mi pisali, hvala vam, želim vam od srca suočavanje sa sobom u miru i u tišini. Ne mora i neće sve sutra biti gotovo. Možda neće za godinu, možda za deset, možda nikada, ali vi počnite, ohrabrite se. Sama. Sami.
Posmatrajte taj odnos u kojem ste, dajte mu ljubav i zahvalnost, jer vas on uči, daje vam priliku da se oslobodite svih onih nepotrebnih tereta, strahova i pitanja koji su u vama. Taj odnos, sve to iskustvo bilo da je gotovo ili još uvijek traje, vaše je i jedinstveno, vrijedno jednog HVALA. Tu se, znam da je teško povjerovati, krije dijamant.
Kao kada bolesnik progleda nakon izlječenja od bolesti.
Ti vaši odnosi, oni vas uče.
Šta??? – pitali me mnogi.
Ne znam ja, na VAMA je da otkrijete.
Nije vas pogodila moja tuga, pogodila vas je vaša rana.
I ta rana….to nije rana, to je mjesto gdje svjetlost ulazi.
Zapamtite.
p.s. Ne postoje ’pravi’ i ’pogrešni’ partneri. Svi su vrijedni, jer ste s njima sa razlogom.
p.s.s. Dok sam pisala ovaj tekst slušala sam Džon Ledženda, u jednom momentu sam ga pauzirala i nakon pauze sam ga pustila opet da nastavi. Nije mi uopšte bilo čudno kada sam skužila da sam ‘slučajno’ zaustavila spot u momentu kada se partneri OGLEDAJU jedno u drugom.
Univerzum radi savršeno.
Let the #SMess be with you.
#Sandologija
Mess – engl. nered.
Nered je početak svakog Reda. Ljubi svoj nered. Iz njega će poteći tvoj red.
