Kad ste ovdje, ovaj prostor iskoristili da kažete “ovaj ili onaj” je ovo uradio baš sjajno, pogledajte koliko je dobro?
Kad ste posljednji put pogledali nekoga bez da ste mu tražili manu, kad ste pomislili “kakav lijep čovjek”?
Kad ste posljednji put pokušali da razumijete nekog, da se stvarno zamislite šta biste vi na njegovom mjestu, prije nego što ste kao bijesni psi zalajali?
Kad ste posljednji put svoje znanje, kompetencije i genijalnost dokazali sopstvenim djelima, a ne pljujući po tuđim i govoreći “ja bih to tako”?
Kad ste jebeni posljednji put nekom rekli “hej, pogriješio si, aj popravi dok neko drugi nije skontao” i zaboravili na tu njegovu grešku, a ne napravili cijeli pir oko nje?
Kad ste stali uz nekog, nešto, svim srcem, svakim slovom, pričom, bilo čim, ne očekujući ništa zauzvrat, a kamoli neki VIP tretman?
Kad ste se posljednji put radovali zbog nečije sreće, bez da ste pomislili “garant folira”?
Ljubav, nježnost i razumijevanje će spasiti svijet.
Spasa nam nema.
