Tamo negdje preko Lamanša, u predjelu Jorkšira, tamo nekad davno, prije dvije stotine godina, treću godinu za redom rođena je treća sestra u porodici zvanoj Bronte. Šarlot, Emili i En. Tri sestre ujediniće se u nešto veliko i neponovljivo.
Ženski trojac sa kormilarom, bratom Patrikom, držao se zajedno cijelo djetinjstvo, stvorivši svoj mali svijet u dolinama Havorta. Sve to se dešava nakon što su u jednoj godini izgubili sestre i majku, a otac, pastor Patrik, povukao se da živi neki svoj život.
U tom malom svijetu je bilo svega, od igara do pjesama i priča, ispisanih najsitnijim slovima u maleckim sveščicama, kako bi bile sačuvane na sigurnom od kratkovidog pogleda njihovog strogog oca.
Male sveske velike vrijednosti bile su samo uvod u priče koje će doći uskoro, a slavu steći i zadržati mnogo, mnogo kasnije.
Daleko, daleko doba bilo je svakako daleko drugačije pa je takav bio i cjelokupni obrazovni sistem. Ali i u tom sistemu, sestre su slijedile jedna drugu.
Mlada Šarlot, petnaestogodišnja, mi bismo rekli djevojčica, 1831. godine počela je da radi u školi u Mirfildu. A Emili, najosjetljivija i najprivrženija domu, ipak je uspjela da neko vrijeme zaposlena bude u Halifaksu.
Potom su Šarlot i En pokušale da prijeko potrebni novac za sebe, jer onaj porodični je uzaludno ulagan u najbolje škole za njihovog brata, zarađaju kao guvernante, ali to jednostavno nije išlo. Šarlot je kasnije ovaj posao opisala kao ropstvo, crnčenje od šest sati izjutra do jedanaest sati uveče. I tako joj je sinula ideja: otvoriti sopstvenu školu, čime bi porodica imala stabilan izvor prihoda, a sestre ostale zajedno, živjele i radile jedna kraj druge i to tu, kući, na najdražim predjelima.
Njihova tetka i druga majka bila je spremna dati im što je imala kako bi se taj san ostvario, a dvije sestre, Šarlot i Emili, krenule su put Belgije, kako bi naučile još jedan jezik i spremile se bolje za sve što ih čeka.
Ali život udesi stvari tako da ih čovjek, ma koliko se spremao, dočeka nespreman.
Tako, umjesto učenja jezika, Šarlot je u Belgiji, u školi bračnog para Eže, naučila šta znači ljubav i to neuzvraćena, zabranjena. Zaljubljena u svog oženjenog tutora, možda bi se i borila za svoje mjesto u toj igri bez pobjednika, da ih 1842. godine nije pronašla vijest o smrti njihove tetke, Elizabet Barnvel.
Žena koja je cijeli svoj život posvetila sestrinoj djeci, ostavila je toliko novca da dosjetljiva Šarlot uspije realizovati ideju koja je trebalo da spase porodicu sa ivice finansijske propasti u momentu u kojem se brat, osramoćen, vratio kući, a otac ozbiljno obolio od katarakte.
A ideja je bila – izdati knjigu pjesama. U daleko, daleko doba to se činilo unosnim poslom, a Šarlot je znala talenat svojih sestara. Potpisane imenima Kurera, Elisa i Ektona Bela, jer u daleko doba knjiga se sudila po koricama, muškim koricama, sestre su svoje pjesme objavile 1846. godine.
Prodale su dva primjerka. Ipak, za Šarlot nije bilo odustajanja. Skromna, povučena, na smrt preplašena pred velikim skupinama ljudi, ova djevojka u sebi je krila odlučnost i borbenost. Ni odbijanje prvog proznog djela “Profesor” nije je omelo u namjeri i želji da piše.
Inspirisana događajima iz internata, zastrašujućom nadstojnicom, potom svoje prve prekomorske ljubavi napisala je roman “Džejn Ejr”. Isto su učinile i druge svije sestre. Emili je ispisala senzacionalne stranice o ljubavi, besmrnosti i čudovišnosti, daleko ispred svog vremena u svojoj jedinoj knjizi pod nazivom “Orkanski visovi”, a En u svojoj “Agnes Grej” ostavila svoj utisak života.
Šarlotin bestseler iz 1847. godine pratila je “Širli”, izdata samo dvije godine kasnije. A ovaj uspjeh pratila je i nesreća. Tri smrti na početku života, tri smrti na njegovom izmaku. U istoj godini, devetogodišnja Šarlot je ispratila dvije sestre i majku. Za manje od godinu dana tridesetdvogodišnja Šarlot rekla je zbogom bratu i dvjema voljenim sestrama.
Septembar 1848. godine je odnio tridesetjednogodišnjeg Patrika, decembar tuberkulozom izmučenu tridesetogodišnju Emili i na kraju maj 1849. godine dvadeset i devet godina staru En.
Proteklo je šest godina i neznano koliko suza kada je Šarlot odlučila da se uda za Artura Bela Nikolsa, očevog pomoćnika. Samo devet mjeseci od vjenčanja, ostavila je nezavršen roman “Ema” i neiznesenu trudnoću i otišla za sestrama.
Roman bez kraja, život bez djece. Naslijeđe za vijekove.
Pastor Patrik život je proveo povučen, osjećajući prazninu zbog gubitka žene, potpuno osamljen nakon dva negativna odgovora na dve prosidbe, kojima je pokušao naći nadomjestak za majku svojoj djeci, svojoj preživjeloj djeci. Osamljen i donekle osramoćen ponašanjem svoje najveće nade, sina koji je trošio Bogu dane i svaki peni na alkohol, opijum i tuđu ženu.
Ali zato su one sijale. Tri sestre, tri priče u jednoj. Priče o svemu i svačemu, priče o mašti, hrabrosti, borbenosti i smjelosti. Priče o vremenu u kom su živjele, ispričane ispred njihovog vremena, priče mimo svakog vremena.
Sudbina i život vole da se igraju pa su i igre riječima u knjigama tri djevojke bile tako namještene da otkrivajući svjetove unutar ženskih umova i srca, prikazujući kroz maštu njihovu realnost, njiove želje, snove i seksualnost, budu čista suprotnost onome što se očekuje od smjernih pastorskih kćeri.
Sestre Bronte bile su možda samo kćerke budućnosti i djeca svijeta.
Djeca sestara Barnvel. Sestre Bronte.
