Rođena je 1937. u Maslenikovu u Rusiji. Njena porodica je bila siromašna pa je ona radila u tvornici guma, a kasnije u tekstilnoj industriji. Međutim, nikada nije prestala maštati o putovanjima i istraživanjima čitavog univerzuma. Željela je biti i mašinovođa, a nakon sedam godina školovanja se preusmjerila ka svemiru i otkrivanju beskonačnih prostranstava.
Kada je počela utrka Rusije i Amerike prema svemiru, ona je htjela da bude prva žena koja će biti poslana u svemir. Bila je u padobranskom klubu, baveći se time čisto iz zabave. Takođe je bila članica mlade lige Komunističke partije, što je činilo savršenom kandidatkinjom da bude kosmonautkinja.
Odabrali su je da se takmiči sa druge četiri žene, a pri tome se takmičila mimo znanja svojih roditelja, koji da su znali, ne bi podržali ideju. Treninzi su bili iscrpljujući, ali ona je uspjela da ih savlada i da bude odabrana. Letjela je 1963. godine u raketi pod imenom Vostok VI. Obišla je zemlju četrdeset i osam puta, postavljajući novi rekord. Na putu ka svemiru rekla je: Zdravo nebo. Skini svoj šešir i nakloni se, jer ja dolazim.
Fotografije koje je napravila u svemiru značajno su doprinijele boljem razumijevanju atmosfere. Međutim, njen povratak iz svemira na Zemlju je proša turbulentno. Imala je trzavice unutar rakete, a odlučila je da shvati sama u čemu je problem i da ih riješi. Bilo joj je muka, ali je uprkos dezorijentisanosti uspjela ručno popraviti kvar. Onesvijestila se, a potom i probudila. Imala je povrijeđen nos, međutim to je nije sprečilo da razmisli kako da izađe iz letjelice i sleti na sigurno tlo padobranom.
Nakon leta ostvarila je doktorat iz inženjeringa i nastavila raditi u srodnim disciplinama aerokosmosa, kao i kosmonautskog programa. Služila je Sovjetskom ženskom komitetu od 1968. godine i nastavila doprinositi ruskoj politici, zalažući se za mir na svijetu.
Zdravo nebo. Skini svoj šešir i nakloni se, jer ja dolazim.
Njen prvi muž je bio kosmonaut Andrijan Nikolajev. Bili su prvi par koji je otišao u svemir zajedno. Proslava njihovog vjenčanja je bila jedna od rijetkih koja je okupila vrhovne dužnosnike države i naučnike iz svijeta.
Jednom kada sagledate zemlju sa ovakve distance, shvatite značaj zajedništva i naše ciljeve. Trebamo prevazići svoje razlike i raditi zajedno na ostvarivanju ciljeva
U junu 1964. godine rodila je ćerku Elenu, koja je postala doktorica. Godinama kasnije, tačnije 1882. razvela se od Nikolajeva, a 2004. je on i umro. Preudala se za ortopeda Julija Šapošnikova, koji je umro 1999. godine, čime ih je obojicu nadživjela i ostala dvostruka udovica.
Nakon tri dana i četrdeset i osam kruženja oko Zemlje Tereškova se izbacila iz broda i padobranom spustila na Zemlju. Njen let se odvijao sedam dana prije održavanja moskovske međunarodne konferencije žena, na kojoj su joj svoje priznanje odali između ostalih i engleska kraljica Elizabeta II. i sovjetski premijer Nikita Hruščov. Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i nositeljica je najviših državnih počasti i nagrada. Jedan od mjesečevih kratera nosi njeno ime, dok je njena šifra za javljanje iz svemira bio galeb.
Vladimir Putin je pozvao u svoju rezidenciju na proslavu njenog sedamdesetog rođendana, na kojem je naglasila da i dalje želi letjeti na Mars, čak i ako bi to značilo da je u pitanju putovanje u jednom smjeru. U aprilu 2008. godine postala je lučonoša Ljetnih Olimpijskih igara u Sent Pitersburgu.
Godinu dana ranije dobila je i priznanje Eduar Rhein prstena časti iz istoimene fondacije u Njemačkoj. U kratkometražnom filmu Valentina's Dream 2015. godine prikazana je njena životna priča, temeljena na intervjuima koji su prethodno rađeni sa njom.
Njen novi cilj je odlazak na Mars. I dalje radi na obuci kosmonauta. Bila je više puta u svemiru nego bilo ko u prethodnim misijama.
Valentina Tereškova, prva žena u svemiru, koja ni decenijama kasnije nije prestala sanjati, željeti i raditi. Ona je prešla sve granice, koje ste mogli postaviti, jer svemir je beskonačan.
