Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Ovo naglas još nisam izgovorila nikom
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > Uncategorized > Ovo naglas još nisam izgovorila nikom
Uncategorized

Ovo naglas još nisam izgovorila nikom

Brankica Rakovic
Objavljeno 19/03/2007 13:04
Brankica Rakovic
Podijeli
Podijeli

Oko njega par klupa i ista ekipa roditelja koja se tu skupljala već godinama čuvajući decu.  Tako i tog jula, vlažnog i teškog, iščekujući godišnje odmore stajale smo jedna do druge okružene vriskom dece i bukom saobraćaja, ja žaleći se na vrućinu i svoju hroničnu nesanicu, kad je mirnim glasom rekla: „Ja ne spavam već petnaest godina.“

Ne sećam tačno svake njene reči, oštre poput zarđalog noža koju su joj držali pod grlom, krvave kao njihove pomahnitale oči i njena rasporena utroba od četrnaest leta samo, lepljive poput vazduha ispunjenog mirisom balege nekog sela kod Gnjilana, opore kao gađenje na njihovo dahtanje i urlikanje od užitka nad njenim izbezumljenim licem devojčice, ali se sećam da mi je nakon svega rekla: „Ovo naglas još nisam izgovorila nikom“. Blago se osmehnula i protresla glavom, kao da tera neke nevidljive mušice sećanja dalje od sebe.

Uzela je vlažnu maramicu, devojčicama prebrisala ruke i otvorila im kesu Smokija. Sela je na klupu i rondala po maloj torbici tražeći telefon. Pozvala je muža. Da kaže da su u parku i da su dobro, da pita je l’ jeo i kaže da su dobro, pita hoće li posle u neku nabavku i kaže da su dobro.

Image result for scared little girl rape
Izvor: Pixabay.com

Preporučeno

Ćerka najbogatije Hrvatice i dalje doji ćerku (4): “Žene znaju biti jako okrutne kad me pitaju o tome”
U Francuskoj pokrenut krivični postupak protiv Žerara Depardjea za silovanje
Jaffa trenutak – M.M. : Mama

Dobro smo, deca su dobro, dobro sam, dobro je, dobro, dobro…

„On mnogo brine“, kazala je.

Mislim da sam još uvek stajala pored te klupe, probajući da udahnem duboko, da izgledam pribrano, da izgledam kao da nisam upravo čula u svega par rečenica priču od koje se zemlja pod nogama otvara, od koje se zanemi zauvek, od koje se ne spava decenijama, od koje nikada više ne budeš isti. Priču kako je četrnaestogodišnja devojčica, pred očima svog petogodišnjeg brata, iz nekog sela pored Gnjilana, postala žena u jednom danu, trenu, dok je četvorica odraslih muškaraca, u dvorištu njenog doma, ispred kuće koju je njen pokojni otac golim rukama podigao, čerečilo satima sve dok nisu zazviždale bombe na par stotina metara daleko. Bombe. Bombe su joj spasile život.

Gledala sam je dugo probajući da dokučim od čega li je sazdana tako prozirna, plava i gorda. Od čega li je sazidala sebi ovaj život, ove blistave devojčice nad kojima bdi kao kobac, ovog muža koji mnogo brine. Od čega je počela da bi došla dovde, a da nikom naglas nije rekla i kud baš meni da kaže. Nisam skidala pogled sa tih dugih tankih prstiju kojima je popravljala kikice devojčicama, vezivala im pertle. Ti se prsti i te ruke se nisu tresle poput mojih dok je govorila.

U dahu je rekla „Izvini, možda nije trebalo da ti pričam, davno je bilo. Dobro sam ja sad. Sve je dobro“.

Image result for scared girl running nightmare
Izvor: Pixabay.com

Sela sam do nje, škripala su mi pluća prazna bez vazduha. Htela sam joj nešto prikladno reći, da ne zvuči patetično ni glupo, da joj kažem kako je hrabra jer je živa i što ume da se smeje i da brine i voli, i što nije ni ljuta, ni besna, ni umorna stalno k’o ja, što retko gunđa i na decu i na život.

Al’ nisam…rekla sam joj: „Hvala ti“.

To sam veče sedela i grlila ono što najviše volim. Dugo, dugo u noć.

Jer dobro smo, deca su dobro, dobro sam, dobro je, dobro, dobro…

Odselili smo se ubrzo nakon toga i izgubile kontakt.

Ali nekih dana, kao ove noći sad, često mislim na nju. Na njenih četrnaest godina uzetih u sekundi i ostalih petnaest koje je provela budna. Širom otvorenih očiju, bdijući noćima nad onom devojčicom u sebi, da joj više niko nikada ne naudi.

Prošla je ponoć, već je četvrtak.

Volela bih da znam da večeras ipak negde spava.

TAGOVANO:bombemajkamarijana stolicratsilovanježena
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Autor Brankica Rakovic
Follow:
Kada biste život u njegovim najradosnijim izdanjima zamišljali kao žensku osobu, mogli biste da ga zamislite u liku Brankice Raković
Prethodni članak Kakve to barbike odaju počast ženama, kad opet baš i nisu prirodne?
Sledeći članak Da si moj…
Saudijkama je dozvoljeno da voze automobile, ali ih još uvijek smatraju neprijateljima države

Saudijska Arabija je napokon ukinula zakon kojim se ženama zabranjuje da upravljaju…

4 min za čitanje
Dorotea Lang: Kako je uhvaćen jedan od najsnažnijih momenata ikad

Umjetnička galerija "Barbican" u Londonu donosi uvid u rad američke dokumentarne fotografkinje…

3 min za čitanje
m:tel pruža podršku djeci sa Kosova i Metohije stipendijama i donacijom centru „Podrži me“

Djeca sa Kosova i Metohije posjetila kompaniju m:tel Grupa djece sa Kosova…

2 min za čitanje
Ispovijest nevine 30-ogodišnjakinje: Sad ili nikad

Svijeće su bile upaljene, u čašama je stajao džin tonik, a on…

8 min za čitanje

Slični postovi

Uncategorized

10 stvari koje trebate reći kćerkama tinejdžerkama

Autor Redakcija 10 min za čitanje
AKTUELNOSTIIZDVOJENO

Bivši suprug Žizel Peliko i 50 muškaraca osuđeni za silovanje

Autor Lola Magazin 8 min za čitanje
AKTUELNOSTIIZDVOJENO

Predsjedniče Biden, želim da znate imena svih 36 članova moje ubijene porodice

Autor Lola Magazin 10 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš