Noćenje u banjalučkim hostelima, gdje dobijete svoj krevet i posteljinu, platićete između 20 i 30 KM. Za noćenje na drvenoj stolici pored djeteta u bolesničkom krevetu na Univerzitetsko-kliničkom centru RS platićete znatno više. Tačnije, 45 maraka.
Donedavno, ova “usluga” je bila besplatna, uz adekvatnu uputnicu. Tako tvrde majke koje su, nažalost, proživjele ovu situaciju. Sada, unazad dva-tri mjeseca, na svim odjeljenjima majke tvrde da mahom nailaze na ispostavljen račun – prvo uplata 45 maraka pa drvena stolica pored dječijeg uzglavlja, bez jastuka, deke, uz oskudan obrok, poput šnite hljeba i viršle.
Fotografija majke iz ove priče, koja u bolesničkoj postelji za ruku drži svog trogodišnjeg dječaka, kap je koja je prelila čašu. Ali samo onima kojima je voda ovdje odavno došla do grla, ne i nadležnima.
“Majka sam dječaka koji ima epizode hipoglikemije. U bolnici smo zadnjih godinu dana skoro svaki mjesec. Do sada nisam plaćala boravak u bolnici. Na zadnjem prijemu su mi rekli da se plaća. Dan 45 km, što uopšte nije malo. Pitala sam odmah po kome osnovu se tako radi. Rekli su da je pravilnik takav i da se obratim Fondu ako mi nešto nije jasno. Mislila sam da je neki novi pravilnik došao na snagu, međutim, u Fondu su mi rekli da se ništa nije mijenjalo. Stupila sam u kontakt sa ekonomskom službom i takođe su mi rekli da nije bilo nikakvih novih dopisa upućenih u UKC. Znači, nista se nije mijenjalo, a promjena je velika”, govori za Lolu ta mama.
Prema Pravilniku FZO, dnevni smještaj ne plaćaju majke dojilje do 12 mjeseci djetetovih, majke djece sa poteškoćama u razvoju, majke djece s malignim oboljenjima. Ipak, slovo na papiru ponekad umre.
“Bila sa sinom puno puta u bolnici, od toga dva puta platila 90 KM, a ni to nisam trebala jer je djete sa poteškoćama u razvoju i majka ima pravo da boravi besplatno, ali eto, niko mi to nije rekao već su mi naplatili dok za to nisam čula od druge mame. Kad sam ih pitala rekli su: ‘Da, pa vi možete besplatno’, a rekoh: ‘Zašto niste rekli to, već mi uzimate novac?’. I da kažem da to plaćas stolicu, ne krevet, jer ja ni krevet nisam imala već sjediš na stolici”, navela je jedna majka.
U Pravilniku je navedeno i da dnevni smještaj ne plaćaju majke djece do šest godina, ako tako ljekar preporuči. A tako je u bolnicama u Sarajevu, Trebinju i Doboju.
“Gle čuda, odjednom su nam dvogodišnjaci postali dovoljno samostalni, a do unazad dva mjeseca majka im je bila potrebna u bolnici. Ko im je tako naredio, zašto je tako, nisam dobila odgovore”, govori mama s početka priče i dodaje da je uz pomoć Saveza humanitarnih organizacija i udruženja RS pokrenula inicijativu za promjenu ove situacije, te se nada da će ostali roditelji stati uz njih.
Adriana Basara, predsjednica humanitarne organizacije “Budimo ljudi” i članica Saveza, ukazuje na problem koji je u cijeloj ovoj priči takođe jako bitan, a odnosi se na brojnost osoblja koje se tokom boravka brine o djetetu, koji dodatno pogađa roditelje koji moraju djecu da ostave u bolnici.
“U redu bi bilo da majka plaća neku participaciju, ali 45 KM po danu za stolicu i šnitu hljeba s paštetom je previše! Drugo bi bilo da imaš jednu sestru na dva-tri pacijenta. Kod nas je jedna sestra na cijelom odjelu. Šta kad ima troje ili više izuzetno febrilne djece?”, pita ona.
Njihovu inicijativu su podržalo i Udruženje građana DRIP, gdje smatraju da je ovakva situacija neopravdana.
“Gradu koji teži da bude prijatelj djece ovakva situacija ne priliči. Ako pričamo o natalitetu onda treba da radimo na podršci budućim roditeljima i roditeljima, a ne da im kroz ovakve procedure otežavamo roditeljstvo koje je im je i ovako otežano u svim segmentima”, dodaju iz DRIP-a.
“Ja kada sam bila na prijemnom žena drži dijete i sestra joj govori kako je dan 45 KM, a žena poče plakati. Toliko je bilo žalosno da vam opisati ne mogu… Ja sam morala da platim 90 KM. Za šta? Ja odgovora nemam. Inače sam radnik kojem se svaki mjesec odbijaju sredstva za zdravstvo, redovno zdravstveno se uplaćuje i OPET izvoli i plati. Ta dva dana sam bila na bolovanju, usljed čega su mi moja redovna primanja smanjena…” Lice i naličje našeg društva prikazano kroz komentare dvije majke na društvenim mrežama. Društva koje svako malo poziva da stanemo u kraj bijelog kugi i da žene već jednom shvate da je nužno da rađaju, da ne budu sebične, da za tako nešto nema izgovora, jer nas, u protivnom, neće biti. Jer, sve ima svoju cijenu, zar ne…
Naslovna fotografija: Jeep5d / Shutterstock
