Situacije tokom podizanja i vaspitanja djeteta u kojima roditelji izriču zabranu „NE“ su brojne. U periodu kada dijete osvaja svoju samostalnost i kada ima snažnu želju za otkrivanjem svijeta oko sebe ono je neumorno. Neprestano se kreće, trči, skače… I tako dovodi sebe u potencijalno opasne situacije. Najčešća rekacija roditelja je saopštavanje glasnog „NE“, nekad uz objašnjenje, ali nekad i bez njega.
Većina mama i tata ni ne primjećuje koliko često koristi zabranu „NE“ u komunikaciji sa djetetom, pa vremenom snaga i moć ove zabrane blijede i nestaju. Dijete koje svakodnevno prilikom gotovo svih aktivnosti i svojih istraživačkih pohoda čuje „NE“ ima doživljaj da roditelji zapravo nemaju sluha i razumijevanja za njegove potrebe i da ih uopšte ne prihvataju. Mališanu se tada čini da se sve u porodičnoj svakodnevici vrti oko zabrane. Po mišljenju Adele Faber, ovo je moguće mudro izbjeći.
Adela Faber je američka autorka mnogobrojnih djela na temu roditeljstva i vaspitanja djece, ekspertkinja na polju komunikacije između odraslih i djece. U svojoj knjizi „How to Talk So Kids Will Listen & Listen So Kids Will Talk“ ona predlaže roditeljima niz alternativa čije bi korišćenje poboljšalo komunikaciju između roditelja i djeteta. Ove alternative doprinose roditeljima da budu čvrsti i odlučni, a da pri tome dijete ne doživi to kao negiranje njegovih želja i suprotstavljanje tim željama.
Uz „NE“ pružite dodatnu informaciju
U suštini, kada dođe do situacija u kojima roditelj procjenjuje da je neophodno izreći jasnu i odlučnu zabranu, mudro je i vrlo efikasno da uz „NE“ objasnite djetetu razloge zašto mu nešto zabranjujete. Često se otpor umanjuje kada mališan shvati da odrasli razumeju njegova osjećanja i uvažavaju ih. Na primjer, kada je već pao mrak i dijete treba da ide kući iz parka, a ono se buni i traži da ostane još. Roditelj bi mogao umjesto kratkog „NE“ da kaže sljedeće: „Ja vidim da ti želiš da ostaneš još u parku, da ti je lijepo i da bi još malo da se igraš. Ali sada je pao mrak (pri tom nježno uzmite dijete za ruku) i trebamo otići kući kako bi se odmorili za igru sutra“.
Opišite problem detetu razmuljivim jezikom
Onda kada vam dijete saopšti neki svoj zahtjev, na primjer: „Mama, hoćeš li da me odvedeš na bazen?“ Umjesto odgovora „NE“ ili „Ne mogu“, opišite detaljnije razloge zbog kojih niste u mogućnosti da udovoljite djetetovom zahtjevu. Tako će dijete imati doživljaj da vi uvažavate njegove potrebe i da ih razumijete. I postepeno će se učiti strpljenju i odlaganju zadovoljstva.
Pretvorite „NE“ u „DA“
U slučajevima kada, na primjer, dijete sjedi za stolom za vrijeme obroka i kaže da će izaći u dvorište da se igra i odjednom prekida obrok, roditelj bi trebao da pokuša da umjesto kratke reakcije i saopštavanja stroge zabrane „NE“ da kaže: „Da naravno, ideš u dvorište odmah nakon što završiš sa obrokom“.
Dajte sebi priliku za tajm-aut
Kada dijete insistira da, na primjer, prenoći kod druga, vi možete reći: „Prošle nedjelje si spavao kod njega, daj mi najprije malo vremena da razmislim“. Ovo malo ograničenje ima dvojak doprinos. Prvo, ublažava napetost i nezadovoljstvo kod djeteta, jer zna da je njegov zahtjev shvaćen ozbiljno i da će ga roditelj razmotriti i misliti o njemu. Dijete tada osjeća da roditelji uvažavaju njega i njegove potrebe. Drugo, roditeljima daje vremena da promisle o svojim osjećanjima i eventualnoj odluci vezanoj za konkretnu situaciju.
Adela Faber, dakle, savjetuje svim roditeljima da mudro čuvaju snagu i moć riječi „NE“. Jer možda se izgovaranje ove zabrane čini najkraćim i trenutno najdjelotvornijim putem do željene dječje poslušnosti. Međutim, vremenom ona biva istrošena. Da do toga ne bi došlo, potrudite se da krenete dužim putem uz promišljanje o svojim odlukama vezanim za zabrane koje izričete djetetu. Na kraju će ovo u velikoj meri umanji broj konflikata i nesporazuma između vas i vašeg djeteta.
Dragan Antić
Naslovna fotografija: simonandschuster.co.uk
