U limenoj kolibi, veličine 8×8, na gradilištu na periferiji indijskig grada Mumbai, Anchal Sahni večera sa svojom porodicom: domaći aloo bhindo (bamija i krompir sa karijem) i chapati (vrsta hljeba) i sočivo kao prilog. Anchal se hrani zdravije u odnosu na mnogu djecu iz srednje klase u Indiji. U Mumbaiju, pizza, recimo, košta 13 dolara, što je oko tri puta više nego što njen otac zaradi za jedan dan. Imajući u vidu promjene u stavovima kada je riječ o ishrani i efektima brze hrane, fast food kompanije su počele da ulaže značajna sredstva na stranim tržištima gdje stav javnosti nije tako osuđujući, u smislu da brza hrana nije isključivo “smeće”, već statusni simbol.
Univerzitet Cambridge je 2015. godine sproveo iscrpnu studiju, identifikujući zemlje sa najzdravijim ishranom. Devet od prvih 10 zemalja nalaze su u Africi, gdje u ishrani prevladavaju povrće, voće, orašasti plodovi, mahunarke, žitarice i domaća jela, za razliku od SAD, gdje skoro 60% od kalorija koje ljudi unose dolazi iz ultra-prerađene hrane, a samo 1% dolazi iz povrća.
Segal je protekle dvije godine putovao širom svijeta, prikupljajući podatke šta u kojoj zemlji djeca jedu. Po isteku sedmice, pravio je portrete djece sa hranom oko njih.
“Fokusirao sam se na djecu, jer se navike, pa i prehrambene, stiču u ranoj dobi i traju tokom cijelog života, a one loše često krče put ka hroničnim zdravstvenim problemima, kao što su dijabetes, bolesti srca i rak debelog crijeva”, kaže on.
Uprkos rastu svijesti u SAD o štetnosti konzumiranja prerađene hrane, to još nije dovelo do široko rasprostranjene promjene. Stopa gojaznosti i dalje je ogromna. Prije 40 godina, jedno od 40 djece je bilo gojazno. Danas, tj broj iznosi 10. Od pojave kukurznog sirupa, taj broj se utrostručio. Po prvi put unazad mnogo generacija, očekivan životni vijek u Americi je u padu, a glavni krivac su loše kalorije.
“Ohrabren sam da pronađem regione i zajednice u kojoj zdrava hrana nikada neće biti zamijenjena brzom, gdje su domaća kuvana jela osnova porodice i kulture, gdje se ljubav i ponos osjete u aromama čorbe, variva i karija. Kada je ruka koja puni lonac ona majčina ili očeva, bake ili djeda, djeca su zdravija”, govori Segal.
