Kada čujete “porodica”, šta vam prvo padne na pamet?
Miris sarme koja se krčka uoči praznika, ljetovanja sa roditeljima kada bejaste mladi, mazukanje sa klincima čim se probude, toplina u srcu, rata kredita, odlazak u Švedsku ili nešto treće? Vjerovatno sve.
U prvom dijelu filma ” Mi nismo anđeli “, Nikola Kojo se „maskira“ u Roma i takav dolazi kod svoje buduće žene i njene familije na večeru. Bogdan Diklić glumi punca. Omiljena scena mi je kada Diklić govori Koji: “Osnovati porodicu u današnje vreme je ludost, ali i hrabrost”.
Od prvog dijela tog filma prošlo je preko dvadest godina, a Diklićeva izjava suvereno dominira. Da bi se zasnovala porodica, tj. da bi se iz mono prešlo u stereo verziju, potrebno je gorivo koje čini miks Ljubavi, Hrabrosti i Ludosti. Nema više – Ja, prelazite na – Mi. Doduše, žena zadržava priličnu količinu tog ja, na primjer, „Ja kad ti kažem da ne ostavljaš čarape po ćoškovima, ima da bude tako, inače ću da kažem tvojoj majci, a znaš da ima visok pritisak“.
U prvom dijelu filma ” Mi nismo anđeli “, Nikola Kojo se „maskira“ u Roma i takav dolazi kod svoje buduće žene i njene familije na večeru. Bogdan Diklić glumi punca. Omiljena scena mi je kada Diklić govori Koji: “Osnovati porodicu u današnje vreme je ludost, ali i hrabrost”.
Nekima je taj prelazak bolan, nekima manje bolan, a neki odustanu. Nije lako imati svakodnevni tretman smanjenja vlastitog ega. Nema da nema, nema da fali, nema da čeka. Porodica ima svoje potrebe i zahtjeve te, ako niste u stanju da ih svakodnevno izvršavate, mogu vas zadesiti razne muke tipa da vam žena nešto mora ponavljati hiljdu puta, da vam kljuca džigericu kao papiga sipinu kost, pa da se nakon kljucanja osjećate slomljeni u predjelu prednjeg čeonog režnja ili da vam, recimo, majka svakodnevno suze roni jer vam je kladionica druga kuća.
S druge strane, ako se sve radi maksimalno i u skladu sa planom i programom, možete se osjetiti kao u raju, ispunjeni ljubavlju i srećom. Oko vas, recimo, trčkaraju mali anđeli, a vi se osjećata kao da ste gospodar svemira, a u realnosti našli ste srodnu dušu s kojom ste izmiješali DNK lance i obavili svoju biološku suštinu. Sve ostalo je gratis. Bukvalno.
Koliko god kliše zvuči – razmnožavanjem ste ostvareni na suštinskom nivou. Mada, za kvalitetno mentalno zdravlje, osjećaj da ste gospodar svemira može biti presudan.
Porodica je, kažu – osnovna ćelija društva.
Nekima je taj prelazak bolan, nekima manje bolan, a neki odustanu. Nije lako imati svakodnevni tretman smanjenja vlastitog ega. Nema da nema, nema da fali, nema da čeka. Porodica ima svoje potrebe i zahtjeve te, ako niste u stanju da ih svakodnevno izvršavate, mogu vas zadesiti razne muke…
S tim u vezi, porodica je veoma krhka i ranjiva u svojoj ćelijskoj suštini. Na sreću, za funkcionisanje porodice potrebni su kompleksniji mehanizmi od ćelijskih. Utiče i sredina i ono što nosite u sebi. Takođe, da bi ćelija funkcionisala i bila u ravnoteži porebno je da ima hrane i da se razmnožava. Ako imate porodicu sa djecom, razmnožavanje je uspješno izvršeno. Daleko složeniji zadatak jeste – čime hraniti današnju porodicu i fizički i duhovno? Koje su to količine i odnosi zdrave hrane, dobrih navika, bioritma, duhovnih saznanja, radnih načela te moralnih postulata.
Ovo pitanje muči mnoge umove današnjeg doba, a na televizoru još nema odgovora. Sretna je ona porodica u čijem domu je daljinski izgubljen i ne može da se nađe.
Svako vrijeme nosi svoje izazove te se iz današnje perspektive čini da je zasnivanje porodice bilo lakše prije nekih pedeset godina. Što bi stari narod rekao, znao se neki red. Nije da danas nema reda, ali mnogo toga se izmijenilo, svi su dobili i uživaju veća prava – žene, djeca, kućni ljubimci (osim muževa). Batina više nije iz raja izašla već vas može odvesti u pakao socijalnih radnika, pred vama su mnogi izazovi vaspitanja te kako djecu naučiti poštovanju, toleranciji, suživotu, pravim vrijednostima, a bez da podižete ton ili mlatite šibom.
Koliko god kliše zvuči – razmnožavanjem ste ostvareni na suštinskom nivou. Mada, za kvalitetno mentalno zdravlje, osjećaj da ste gospodar svemira može biti presudan.
Kažu da tako rade po Švedskoj. Mi smo kao u svemu – u tranziciji. Kako stvari stoje, tranzicija je naše hronično stanje. Dobre vijesti su da bez obzira na gore pomenute faktore i izazove, porodica prestavlja istinsku oazu ljubavi, temelj za sve vidove nadogradnje bez da vam trebaju ikakvi papiri iz opštine. Čak ni bračni papir nije presudan da imate porodicu.
Da se mene pita, preporučio bih svakome stvaranje porodice i razmnožavanje jer to zaista jeste iskonski pokretač i snaga koja se otkrije onima koji krenu „porodičnim putem“ ka novim izazovima budućnosti.
Naravno, možda ste se samo zajebali, ali da toga još uvijek niste svjesni.
Autor: Đurica Štula
