– Grlite se. Nakon što sam doživjela da me 16 dana niko nije zagrlio, jer sam ležala zatvorena u bolničkoj sobi, imam osjećaj da sam emotivno zakržljala. Nemojte da vas bude sramota. Stisnite jako, nježno, zavrtite, naslonite, ostavite trag i uzmite nešto za sebe.
– Ne trčite. Ni preko ulice, ni za osobom, ni za bilo kojim poslom, ne trčite zato što svi trče ako trčanje nije vaša stvar. A znaćete kad nije.
– Ne tražite UVIJEK krivicu u sebi. Pa nema te šanse da je baš uvijek do vas. Do tebe. Do mene. Život me naučio da je to najčešće splet greške onog tamo nekog i mene, ali je samo bitno ko će prvi pustiti rogove. Budite malo nježniji prema sebi dok se ne dokaže da vam treba kritika. Nije sav teret svijeta namijenjen vama.
– Oprostite. Vukla sam rođenu majku na kostima očekujući da ona niotkud nađe ljubav za mene. Zamjerala sam tati stvari za koje sam mislila da bi to tako trebalo da se radi. A ko sam ja da znam kako treba? Oprostite. I ne, to ne znači – zavolite, obuzmite, dajte sve. Nešto oprostite i zatvorite. A nešto oprostite i nastavite. Jer su opraštali i vama.
– Volite. Kad vas molim. Ne štedite se, ne sjecite, ne mjerite “Jao ona je meni ovoliko puta, sad moram ja čekati jer sam ja više.” Jel ti se bude s nekim? S kim god? Nazovi, napiši, obiđi, iznenadi – DOSADI – sve samo da glavu ne puniš mjerenjima ko je kome koliko i kad. Pa ako baš nema smisla – znaćeš pa nećeš ni razmišljati.
– Ne budi egoistična stoka. Jebo te ego da te jebo ego. Priznaj kad pogriješiš. Reci kad ne znaš. Rasplači se, pa šta? Ne kukaj nad samim sobom u krug i u krug i u krug dok ne padneš u nesvjest od sebe samog.
– Daj sve od sebe da ne pričaš ružno o ljudima za koje tvrdiš da voliš. Znam, ponese te atmosfera, želiš da čuješ šta će još ko da kaže. Ili još gore – želiš da budeš dio grupe. A nekad grupu čine i dvije osobe. I to sjajnu grupu. Svjetski hit.
– Brini. Pamti. Pazi. Čuvaj. Ne zaboravljaj. KAd ti je do nekog stalo, kao recimo što ti je prirodno stalo do djeteta, to ti se podrazumjeva. Briga psotaneš ti. Ali da bi odnosi rasli kao orhideje, moraš brinuti jebemu. Poznavati. SLUŠATI. ČUTI. Reći kad se ne složiš, ali i pohvaliti.
– Izađi iz tog kruga da ćeš nešto propustiti. ŠTA? Evo me dva mjeseca u bolnici propustila sam samo njena laku noć, kupanje cijelog kupatila, čajanku u vrtiću i muževa laku noć, moje ženske kafe i cedevite i neke rođendane. SVE OSTALO? Ne bih znala ni nabrojati. A djelovalo mi je kao kraj svijeta. Nećeš ništa propustiti. Majkemi.
– Ne otaljavaj. Nemoj da ti je uvijek nešto teško. Nešto nije po tvojoj mjeri. Ili uradi kako treba, ili nikkao. To ne znači uvijek SAVRŠENO. Jeblo nas savršenstvo.
– Ne poredi se. Niti je neko kao ti, niti si ti kao neko. Ne traži ono LOŠE u osobi preko puta da bi se osjećao bolje. Ili obrnuto. Ako je lijepa, super, reci joj, ne traži joj slinu u nosu. Ako je bolji s rječima od tebe, pitaj ga kako to radi. Ako ima veću platu, a i ti je želiš, vidi je li do tebe ili do radnog mjesta. Znaš na šta mislim.
– Čuvaj svoju porodicu. Ne podrazumjevaj ih. Ako si imao sreće da budu porodica.
I DAJ – Daj otkaz, daj razvod, daj poljubac, daj osmijeh, daj pola marke djevojčici s najljepšim očima, daj bakšiš, daj djetetu slatkiš, daj taj lajk, daj emociju, daj onoliko koliko imaš, jer je STVARNO MNOGO.
Mi smo divna bića, znam ja nas jebo ti nas. Samo eto treba neko da nas zatvori u bolnicu da saberemo i oduzmemo sve što imamo i shvatimo da TOLIKO TOGA IMAMO.
