Jednog dana Platon upita svog učitelja: “Šta je ljubav? Kako je mogu pronaći?”
Učitelj mu odgovori: “Ispred tebe je ogromno polje pšenice. Kreni naprijed ne okrećući se, i uberi samo jednu stabljiku. Ako pronađeš najljepšu stabljiku, onda si pronašao ljubav.”
Platon je krenuo naprijed i brzo se vratio praznih ruku, a da nije ubrao nijednu stabljiku. Učitelj ga upita: “Zašto nisi ubrao nijednu stabljiku?”
Platon mu na to odgovori: “Zato što sam mogao birati samo jednom, ali se nisam mogao vratiti nazad. Pronašao sam najljepšu stabljiku ali nisam znao da li ima još boljih ispred mene pa je nisam ubrao. Kako sam išao naprijed, uvidio sam da stabljike koje sam vidio nisu bile tako dobre kao prethodna, tako da na kraju nisam izabrao nijednu.”
Na to mu učitelj reče: “E to je ljubav.”
Drugi dan je Platon upitao učitelja: “Šta je brak? Kako ga mogu pronaći?”
Učitelj mu ovako odgovori: “Ispred tebe je bujna šuma. Kreni naprijed ne okrećući se, i obori samo jedno drvo. Ako nađeš najviše drvo, pronašao si brak.”
Platon je krenuo naprijed i nakon kraćeg vremena se vratio sa drvetom. Drvo nije bilo bujno niti je bilo visoko. To je bilo samo obično drvo.
Učitelj ga upita: “Zašto si oborio tako obično drvo?”
Platon odgovori: “Zbog mog prethodnog iskustva. Prehodao sam do pola šume. Ovaj put sam vidio drvo i osjetio da nije tako loše, pa sam ga posjekao i dovukao ga ovdje. Nisam htio propustiti priliku.”
Učitelj mu tada reče: “E ovo je brak.”
