Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Šta sa njom kad mene više ne bude?
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > PORODICA > Šta sa njom kad mene više ne bude?
PORODICA

Šta sa njom kad mene više ne bude?

Vanja Stokic
Objavljeno 07/11/2023 13:20
Vanja Stokic
Podijeli
Podijeli

„Sa Daunovim sindromom se može živjeti jedan sasvim pristojan život. Sa njima treba raditi, najbitnija je komunikacija. Kako se vi odnosite prema svom djetetu, tako će se odnositi i ostali. Ako zapadnete u apatiju i beznađe, od vas će pobjeći i oni koji bi vam pomogli. Ništa nije tako teško da ne može biti teže, niti je nešto tako dobro da ne može biti bolje.“

Ovim riječima započinje svoju priču Gordana Radinković iz Banjaluke, majka 24-godišnje Sandre. Po struci medicinska sestra, Gordana se prisjeća svog poroda. Imala je 42 godine i odmah po rođenju je djevojčici postavljena dijagnoza Daunovog sindroma.

„Jako je teško lošu vijest saopštiti na lijep način, posebno ako se radi o djeci, na koji smo svi najslabiji. Kada vam neko kaže da nešto nije u redu sa vašim djetetom… Ne treba davati ni lažnu nadu, treba voditi jedan normalan razgovor i angažovati dobrog psihoterapeuta kako bi se roditelji dobro pripremili, kako ne bi prolazili kroz neugodnosti“, govori ona, te dodaje da se u zdravstvu jako malo ljudi bavi Daunovim sindromom, pa roditelji ne mogu dobiti prave informacije.

Foto: Canva

Preporučeno

Genijalne ideje za kreativne poklone koje možete napraviti sami
Shvatamo li koliko se školarci nepravilno hrane i radimo li išta po tom pitanju?
Lažna doktorica koja traži fotografije dječijih piša od majki

 

Iako je zdravstvena radnica, tada o ovom stanju nije znala više od ostalih majki, sve se svelo na nekoliko informacija iz škole – kose oči, mentalno zaostajanje i kratak životni vijek. Onda je krenula borba.

„To je šok, ja sam dvije godine plakala ali samo po noći, da niko ne vidi. Bio je rat, nije bilo struje, vode, deterdženta, krema, pelena… Nije bilo ničega. Ipak, u fazama jadikovanja se ništa ne rješava. Mladima je mnogo teže, posebno ako je prvo dijete u pitanju, sa tim ljudima bi se trebalo dobro raditi, pokazivati im dobre primjere“, priča nam ova majka.

Dok je radila, nije imala nikave olakšice, čak su joj osporavali pravo na pola radnog vremena, koje imaju majke djece sa invaliditetom. Kada je pitala pravnika za tu mogućnost, on joj je odgovorio da će se u tom slučaju uplaćivati samo polovina doprinosa, što njoj nije odgovaralo. Ona tada nije znala da ima pravo na pola radnog vremena, sa uplaćivanjem punih doprinosa, jer Fond dječije zaštite polovinu tih iznosa refundira poslodavcu.

„Mi nemamo nikakvih informacija i ne znamo koja su naša prava. Neko bi morao da vodi računa o tome. Uloga roditelja je da se izbori sam sa sobom, zatim sa porodicom, rodbinom, prijateljima i komšilukom kako bi prihvatili vaše dijete. Moramo biti vaspitači svima njima, plus trebamo da se borimo za informacije koje kasnije dobijemo pogrešne“, ističe ona.

 

Veliki pomoć pružali su joj prijatelji i komšije, koji su se organizovali da Sandru vode u školu i kući, a zatim spremaju ručak. Kako Gordana ističe, ne zna kako bi se izborila sa svime da njih nije bilo, jer je morala raditi kako bi njena porodica preživjela.

„Uvijek mislim da smo morali više, ali ja stvarno nemam nikakvih problema sa njom, ona jako dobro komunicira i sa poznatima i sa nepoznatima. Ima solidan društveni i porodični život, naučila sam je kako se ponaša u crkvi, pozorištu i bioskopu jer smatram da je jako bitno da se dijete tome nauči”, priča ona, te dodaje da je najteži period prihvatanje istine i činjeničnog stanja, da se ono ne može promijeniti ali da može biti bolje.

Kada je pročitala da osobe sa Daunovim sindromom kratko žive, odlučila je da njena kćerka svoj život proživi najbolje što može. Gordana je sada u penziji i svaki trenutak poklanja Sandi – zajedno obrađuju porodično imanje, idu na treninge i na bazen. Pristupila je svim udruženjima, ali ističe da ona ne mogu preuzeti ulogu države.

„U vladinim institucijama rade osobe koje nemaju pojma da postoje ljudi sa Daun sindromom, to su za njih osobe koje žive tamo negdje. Mora se mnogo više pričati, roditelji uključivati, pokazivati djecu javnosti, da su oni tu i da postoje. Veoma nam teško pada kad mislimo da je naše dijete teret ovog društva“, govori ona, te dodaje da se svi moramo boriti za osobe sa mentalnim poteškoćama, jer one nisu u stanju da to same rade, a roditelji su umorni od kucanja na vrata, koja su većinom zatvorena.

Ono što Gordanu brine jeste šta će biti sa njenom kćerkom nakon njene smrti. Ne želi da ide u ustanovu jer uz podršku i asistenciju Sandra može samostalno funkcionisati.

„Njen stariji brat će preuzeti brigu o njoj, oni imaju divan odnos, ali ja kao roditelj osjećam da nemam pravo da njegov život dodatno opterećujem“, govori ona za kraj našeg razgovora.

TAGOVANO:Daunov sindromdjecaDown sindrommajčinstvoosobe sa Daunovim sindromomroditeljstvo
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Autor Vanja Stokic
Novinarka.
Prethodni članak Fjodor Dostojevski: Čovjeka prepoznajemo po smijehu
Sledeći članak Kompanija dm slavi 11. rođendan i nagrađuje!
Sve češće čujem: „Ako ti partner ne odgovara – ostavi ga.“

Zadnjih godina sve češće čujem savjete tipa: „Ako ti partner ne odgovara…

2 min za čitanje
Legendarna izdanja sa Met Gale koja su ušla u istoriju

Autfiti koji šokiraju, daju inspiraciju i ulaze u istoriju. Met Gala 2025. …

1 min za čitanje

Slični postovi

PORODICAZDRAVLJE

Život sa Downovim sindromom: Zaboravite na dijagnozu i ograničenja, mislite na mogućnosti

Autor Lola Magazin 14 min za čitanje
Uncategorized

Kako omogućiti očevima zbližavanje sa djecom?

Autor Brankica Rakovic 7 min za čitanje
ŽIVOTIZDVOJENO

Otac sa Daunovim sindromom ponosan na nasljednika: Moj sin je doktor

Autor Lola Magazin 2 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš