Ona i njene kolege su imale izuzetno dugo radno vrijeme, ali rekla je “Mislila sam da je to normalno. To je kao ispiranje mozga. Nalazite se u nekoj vrsti sistema u kom se pred vas postavljaju sve veći zahtjevi i kažete sebi da nema veze, da ćete se odmoriti poslije, ali taj trenutak nikada ne dolazi.”
Kroz svoje istraživanje, čula sam ovakve priče iznova i iznova od ljudi u računovodstvenim, advokatskim, konsultantskim firmama i drugim kancelarijskim poslovima. Iako svi znamo da je hronični prekomjerni rad loš za naše mentalno i fizičko zdravlje, i da može ozbiljno da ugrozi kvalitet našeg rada.
Voljeli bismo da možemo da promijenimo način na koji radimo, ali zapravo ne znamo kako.
Pokazalo se da je naša sklonost pretjeranom radu i sagorijevanja na poslu uslovljena složenom kombinacijom faktora koji uključuju našu profesiju, mjesto gdje radimo i nas same. U srcu svega toga je nesigurnost. Jedan od viših šefova jedne advokatske firme je to ovako rekao: “Dolazim ovdje i radim koliko mogu sve vrijeme.
Osjećam kao da dobro radim svoj posao, ali je to teško izmjeriti. To je priroda onoga što radimo: ili je gozba ili je glad. I svi smo skloni da budemo toliko nesigurni da smo uplašeni za svoje radno mjesto sve vrijeme.”
Nesigurnost profesionalaca je ukorijenjena u neopipljivosti rada znanja. Kako ubijediti klijenta da znate nešto što će im poboljšati život i da ćete na taj način opravdati visoke naknade koje naplaćujete?
Pored ovog, visoka nesigurnost ove profesije je pogoršana kompetativnim sistemom koji kompanije održavaju, a koji vaše kolege pretvara u vaše protivnike. Kako da ubijedite svog šefa da vrijedite više od svog najbližeg kolege? U ovakvim profesijama nema odmora.
Činjenica da su kompanije počele namijerno da identifikuju i regrutuju kako oni kažu “nesigurne perfekcioniste” (neke vodeće kompanije eksplicitno koriste ovu terminologiju, iako ne u javnosti).
Nesigurni ljudi koji su skloni da postižu veliki uspjeh su izuzetno sposobni i ambiciozni, ali su vođeni dubokim osjećajem sopstvene neadekvatnosti. Ovo obično potiče iz djetinjstva i može biti rezultat različitih faktora, kao što su iskustvo finansijske ili fizičke deprivacije, ili vjerovanje da je ljubav njihovih roditelja zavisila od njihovog ponašanja i dobrog učinka.
Sklonost ka hroničnom pretrpavanju poslom je pojačana snažnom društvenom kulturom kontrole koja vlada u elitnim profesionalnim organizacijama. Jedan radnik je to ovako opisao: “Kada sam prvi put došao ovdje, pomislio sam: ‘Ovo mjesto djeluje kao kult’. Ali sada kada sam ovdje već neko vrijeme, mislim da je sjajno”.
Ako se i vi pitate “Zašto radim više nego ikad?”, dobro pogledajte sebe i organizaciju u kojoj radite. Naporan rad može biti nagrađujuć i uzbudljiv. Ali razmislite kako živite. Nemojte normalizovati nezdrava ponašanja i ekstremni konformizam.
Radite prekovremeno kada je potrebno ili kada želite, ali to radite svjesno, u određenim vremenskim periodima kako bi postigli određene ciljeve. Ali ne dozvolite da vam to postane navika zato što ste zaboravili da radite ili živite na bilo koji drugi način.
Ako ste vođa firme, imate odgovornost ne samo prema svojoj firmi, već i prema ljudima koji rade u njoj. Pomozite svojim kolegama da ostvare svoj puni potencijal, ali ne dozvolite sebi da pogoršavate ili iskorištavate nečiju nesigurnost.
I zapamtite da je vaša krajnja dužnost briga prema vama samima.
