Ako me vidiš kako ćutim
Nepomično sklupčana
U nekom uglu
Znaj da ja to samo želim
Da budem nevidljiva.
Samo dok ne prodje
Muka, što uvijek tako iznenada
I nenajavljeno dodje.
Ako me vidis blijedu i umornu
Noću pored prozora
Sa mokrim trepavicama
I usnama slanim od suza…
Molim te, ne pitaj me
Otkud mi nesanica
I ne donosi mi ćebe
Jer je hladno u tri ujutro
Kraj zamagljenog prozora…
Ne nudi mi toplinu
Ti ne razumijes
Da mi nekad, a tako često
Hladnoća treba.
A ujutru kad vidiš da me nema
Kraj šporeta, da zakuvam kafu,
Nemoj da mi kucas na vrata
I da me tražiš u spavacoj sobi.
Znaš da sam tamo
Daleko ispod pokrivača,
Znaš da plačem u tišini
I znaš da ne volim da me iko vidi.
Zato nemoj, samo nemoj
Da si mi blizu
Dok tuga sa mnom vlada,
Znaš da je škrto čuvam za sebe,
Znaš koliko ne volim
Kad sam očajna i slaba.
Pusti me da preživim najgoru sebe, sama.