To je sezona donošenja odluka da ćete manje piti, zdravije se hraniti, češće odlaziti u teretanu, više voziti bicikl i provoditi manje vremena u kafani. Drugim riječima, to je sezona posta.
Post ima duboke korijene u religiji i ovaj ritual ima za cilj da podstakne razmišljanje tako što će dovesti do toga da apetit nestane. Za muslimane tokom Ramazana, ili Jevreje na Jom kipur, post znači potpuno uzdržavanje od hrane i pića kao način da se približe Bogu.
Ali, nije svaki vjerski post sve ili ništa. Hrišćani se često odriču samo mesa tokom posta. Mnogi budisti ga povremeno izbjegavaju kako bi razvijali saosjećanje, podstakli napredak ka prosvjetljenju i poboljšali svoje šanse za reinkarnaciju. Neki budistički monasi i monahinje rutinski ne jedu ništa poslije podnevnog obroka.
Malo vjeroispovjesti zahtjeva post tako često kao što je etiopsko pravoslavno hrišćanstvo. Sveštenici i monahinje moraju da se uzdržavaju od životinjskih proizvoda, ulja i vina 250 dana svake godine, a vjernici 180 dana. Uoči pravoslavnog Božića, vjernici jedu samo jedan veganski obrok dnevno.
U etiopskoj kuhinji, čak i ovakva jela imaju bogat ukus. Ovakva jela podstiču ljude da preispitaju svoju ishranu i tjelesne potrebe.
Koliko mesa, ukoliko imalo, je zaista potrebno? Može li manje hrane, koja se jede sa punom pažnjom, biti više zadovoljavajuća nego kada pojedemo više hrane brzo i automatski? Da li smo srećniji kada nas vodi apetit ili kada ga kontrolišemo?
Odustajanje od pića i hamburgera na mjesec dana može izazvati slična pitanja. To vas možda neće gurnuti bliže božanskom, ali vas može približiti razumijevanju sopstvenih poriva.
Privremeno odricanje je upravo to: oni što su u januaru trijezni ili jedu samo povrće će vjerovatno do februara već piti i jesti meso. Ali, možda će više uživati u toj čaši vina ili odresku jer su se odrekli.
Post nije samo izbacivanje hrane; to je podsjećanje na vrijednost i radost hrane.
