Oni preskoče pričanje o periodu kada se osjećate više istrošeno nego povrijeđeno.
Nećete biti upozoreni na trenutak kada potraga za novom ljubavi postane dosadna – kada želite da date upitnik svakoj osobi koja pokaže zainteresovanost za vas jer ste umorni od upoznavanja ljudi samo da biste na kraju shvatili da nisu osoba kakvom su se predstavili.
Neće vam reći o dijelu kada ljubav izgubi svoju magiju i kada razgovore počnete tretirati kao intervjue za posao jer pokušavate da vidite koliko će sljedeća osoba biti iskrena. Znati njihovu omiljenu boju ili pjesmu postaje zadatak kako biste saprali sa sebe ostatke onoga što je bilo omiljeno vašem bivšem.
Preskoče razgovor o sumnjanju u sebe, o problemima povjerenja koji su nastali, nesigurnosti i zavisti koju osjećate dok gledate svaki drugi par koji nije morao da prođe kroz isti bol. Zavist prema svakome ko nije morao da igra istu igru iznova i iznova, samo da bi izgubio na kraju.
Ko nije morao da luta da bi našao sebi dom.
Ko nije morao da se pita da li nešto nije u redu sa njima kao osobom.
Možda je baš to ono najbitnije što vam nisu rekli o pronalaženju prave osobe. Svi očekuju od sljedeće osobe koja dođe da im obriše suze. Možda i hoće. Ali više od toga, uz sljedeću osobu ćete napokon ponovo osjetiti nešto.
Vidjećete da ponovo počinjete vjerovati u klišee, trčeći ka liticama jer ste konačno pronašli volju da ponovo skočite i što je još važnije, osjetićete žeđ. Poželjećete da je još jednom ugasite sastancima na krovu i poljupcima u skrivenim uličicama, čak i ako to znači da ćete se ponovo udaviti u očekivanjima.
Evo šta vam nikada nisu rekli o propalim vezama: najtragičniji dio nije krvarenje, već ideja da ste dovoljno dobro samo zato što ste prestali da plačete. Ali kada pronađete pravu osobu, znaćete da se osjećate bolje kada ih ne budete tretirali kao bijeg.
Kada budete željeli da osjećate i rizikujete opet. Jer ako to nije slučaj, onda samo tražite nekoga da vas očisti od prethodnog nereda.
