Prožimam se kroz redove
oronulog, žutog papira
i brojim neviđena svitanja
tamo gdje sam
ja prkosna,
ja nesnosna,
davno bdila.
Ostade mi duša
u zemlji Utopiji,
da miriše ljubičice
i da se nada,
i silno da želi,
nesebična ostvarenja.
Vijekovi, dani i sati
ispunjeni zvjezdanom prašinom
dok milujem dušu,
milujući papir,
nekim tananim riječima.
Kao vrpca svile
što bijaše isprepletena
kroz pletenice malene djevojčice,
tako se i riječi uvukoše
kroz moje slutnje,
i moje smutnje.
Nebeska tijela,
rajski vrtovi,
polje hibiskusa
i morske dubine.
Meni, od mene, kroz poharano pero.
Na kraju retka,
nešto novo servira mi tajnost,
o novim morima
i fantazijama
pisat će moje poetsko pero.
Tišina je glas,
tišina je poziv
da ono što duboko u sebi volim
kažem nekom kradom
govoreći, a uistinu šuteći.
I biram život takav,
gdje će moje radosti i moje borbe
znati meni drago prvo lice- ja.
Sanjarim umjesto noža u leđima,
sablje međ’ plećima,
nježna milovanja
tananim riječima, poetskim perima…
Konkurs organizuju Lola magazin i Jaffa Napolitanke.
