AktivizamFeminizamnajnovijeNaslovna vijest

Ostala je bez rodne kuće: ‘Sud mi nije povjerovao da sam mu prepisala imovinu pod prisilom’

Priča Mirjane V., kojoj je bivši suprug sudskim putem oduzeo čak i rodnu kuću, jedan je od mučnih slučajeva…

Redakcija

24sata.hr/ Laura Šiprak

Svake godine na Dan žena, ruže i odjeća su jeftiniji 20 posto. Zlatne naušnice, šareno cvijeće, sjajne ogrlice, haljine, suknje, majice s feminističkim natpisima čiji je jedini cilj zaraditi na još jednom danu koji obilježava žene.

Ali to nije dan kada slavimo žene kao slabiji i nježniji spol. To je dan kada slavimo borbu žena koje su se izborile za pravo glasa, gladovale za svoju slobodu. Dan kad upozoravamo na smrti od ilegalnih pobačaja, neplaćeni rad, trgovanje bijelim robljem.

To je dan kada ukazujemo i na nasilje nad ženama: ekonomsko, institucionalno, fizičko, seksualno. No, i na nejednaki tretman koji žene imaju u raznim područjima života. A kad žene trpe i osjećaju da ih se tlači i tretira nejednako na sudovima, čak i u slučaju očitog, dokazanog i evidentiranog nasilja nad njima, društvo ima ozbiljan problem.

Više od četvrtine žena mlađih od 50 godina diljem svijeta doživjelo je obiteljsko nasilje muškog partnera tijekom svog života, prema novim procjenama objavljenima u medicinskom časopisu Lancet. Analiza stotina studija pokazala je da je 27 posto žena u dobi od 15 do 49 godina doživjelo fizičko i/ili seksualno nasilje od intimnog partnera.

Samo prošle godine, 492 milijuna žena u svijetu doživjelo je nasilje. U Republici Hrvatskoj u proteklih 67 dana, dakle od početka 2022., ubijeno je pet žena. Unatoč kampanjama koje trebaju podići svijest o rodno uvjetovanom nasilju, ono je i dalje prisutno u društvu.

Od psihičkog nasilja u obitelji, školi do suptilnih mikroagresija na poslu koje za cilj imaju diskreditiranje žena kao radnica. Najgori oblici: silovanje i batine često ne dođu do policije i suda. A kad dođu, događaju se presude u kojima se status branitelja računa kao olakotna okolnost pa se kazna smanji. Kao u slučaju 48 – godišnjeg pedofila koji je za silovanje curice (6) dobio 11 godina zatvora umjesto 14. Ili u slučaju mlade djevojke koju je šef silovao i prijetio joj da će ju baciti kroz prozor.

Sud mu je kao olakotne okolnosti priznao sudjelovanje u Domovinskom ratu, invaliditet i to što se ispričao djevojci. Ili u slučaju Daruvarca, koji je djevojci krvnički mlatio glavom od umivaonik, dovoljno da ga je slomio. Branio se sa slobode, a kad je osuđen na pet godina, sud mu je na kraju kaznu smanjio na četiri. Kao olakotne okolnosti sud mu je uzeo žaljenje i kajanje i priznanje, iako je Kovačević tek na kraju priznao da je kriv. Javnost za nasilje nad ženama dozna tek kada njegovi razmjeri budu brutalni.

A nekad, nasilnik uspije dobiti što želi, pa prijetnjama i ucjenama oduzme i svu imovinu ženi koju je mlatio. Tako je u slučaju Mirjane V., koja sve što  govori, potkrijepljuje i dokazima sa suda te iz hitne pomoći.

Mirjana je doživjela mnoge tragedije u životu. Jedna od njih je i gubitak prvog muža s kojim je imala i građevinsku tvrtku.

– On je vodio gradilište, ja sam vodila računovodstvo. Uskoro je sve palo na mene, nisam imala izbora. Morala sam prehraniti djecu – započinje svoju priču Mirjana.

Ona je majka dvojice odraslih sinova, baka jednog unuka i poduzetnica. No u teškim trenutcima, kao i svim ljudima, potrebna je ljubav. Uskoro je u njen život intenzivnije ušao poznanik, a iz prijateljstva se razvila ljubav. Iako je sve izgledalo idilično, uskoro je njen život postao pakao. I Mirjana je ostala bez rodne kuće.

– Poznavali smo se otprije ( sredina devedesetih ) i on je znao sve ono što mi je u braku nedostajalo. Kada je moj prvi suprug počinio suicid, poslao mi je telegram sućuti s brojem telefona ako bilo što budem trebala da mu se slobodno obratim. Prošla su cca. 3-4 mjeseca od smrti mog supruga, a kako sam imala privatno poduzeće i jedan nenaplaćen dug, nazvala sam ga i zamolila da pođe sa mnom kako bih taj dug naplatila jer je tad radio u jednoj zaštitarskoj tvrtki.

Otišli smo kod čovjeka na adresu i kroz tjedan dana je dug naplaćen. U znak zahvalnosti uplatila sam u OTP banci dio njegovog duga. Nakon toga od njegovih poziva više nisam imala mira – prepričava Mirjana.

Bio je uporan, obasipao ju komplimentima i pažnjom, a na kraju je pristala otići s njim na kavu. Nije joj palo na pamet da ju obrađuje manipulator.

– Zadobio je moje povjerenje kad sam vidjela kakav je prema mojoj djeci. Rekao mi je da ima nekoliko kredita ali da to sve sa svojim poslom uspijeva servisirati. Uvijek lijepo obučen, s Mandarina Duck torbama vrijednim barem 700 €, predstavljao se kao uspješan poslovni čovjek.

No, to je sve bila maska koja se počela malo po malo topiti kada smo se vjenčali. Postajao je sve grublji u komunikaciji sa mnom i djecom. Poduzeće koje sam osnovala s pokojnim suprugom ušlo je u blokadu i pronašli smo izlaz tako da smo kupili već osnovano poduzeće na njegovo ime.

U tom poduzeću nisam imala nikakvih ovlasti niti uvida u poslovanje. Dok sam radila na gradilištu, on je znao otputovati kod svojih prijatelja i nije ga bilo po tjedan – dva sve pod izlikom da ide zaraditi novac. Vraćao bi se s vrećom brašna, paprike, krumpira ali novca nije bilo – govori.

Kontrola financijama

Do tad je uvijek bila glavna za financije u svom životu i prvom braku, no više nije imala pristup ničemu. Uskoro je saznala da skriva od nje u kolikim su dugovima.

– Njegova majka je prodala stan od 32 m2 u kojem je živjela s njim i njegovom sestrom te su se one dvije doselile k nama dok se njihov novi stan uređivao. Na jednoj od rasprava izjavio je da je njegova majka prodala stan da bi nama pomogla i podmirila naše dugove. Ta ista majka uhvatila ga je kako me davi. Ništa nije poduzela da ga spriječi – prepričava.

Tvrtka je tonula, nije imala kako isplatiti plaće, a on se ponašao kao da ga se to ne tiče.

– Kada je došlo do toga da nije bilo novca za plaće, zadužila sam se kod kamatara te sam u zalog dala zemljište na otoku Krku koje sam na kraju prodala i u njegovo poduzeće uplatila 25.000,00 kn. Kao dioničar jedne građevinske zadruge temeljem prodaje zemljišta Zadruge dobila sam 220.000,00 kn od kojih sam na njegovo osobno ime u Erste banci uplatila 100.000,00 kn a ostatak ulažem u poslovanje. Sredinom 2005. počinjem nazirati raspad braka jer komunikacija je odlična dok ima novaca na računu, čim se novac otopi ja sam glavni krivac za to.

Kratak ljetni odmor te godine na njegov poziv ometa njegova prijateljica zbog čega smo se užasno posvađali jer u tjedan dana mog odmora od napornog rada na gradilištu, osim društva moje djece ne trebam nikog drugog a pogotovo ne osobe s kojima sam samo poznanik. Gospođa je svejedno došla i svjedočila našoj svađi koju je kasnije iskoristila u lažnom svjedočenju na Sudu kada sam ja pobijala Sporazum o podjeli bračne stečevine – govori Mirjana.

Brak je odavno bio mrtav, Mirjana je tražila izlaz, ali nije imala previše nade. Već se uvukao u sve pore njenog života, i poslovne i privatne. Postali su više cimeri nego bračni partneri i Mirjana je upoznala nekog drugog kroz poslovne krugove u kojima se kretala.

Fizičko nasilje

– Kada je saznao, pretvorio se u zvijer. Prvi puta na Hitnu odlazim 08.03.2007. Snimka nosa daje nalaz vidljive frakture kostiju nosa bez pomaka, uz višestruke hematome po obje nadlaktice, hematom gornje usne, po leđima u torakalnom dijelu 3 areala crvenila oko 10 cm u promjeru, na desnom gluteusu podljev krvi 10×1 cm, na koži obostrano vidljivi tragovi pokušaja strangulacije. Po službenoj dužnosti bolnica prijavljuje slučaj. Rješenjem od 14. ožujka 2007.

Prekršajni sud u Zagrebu donosi uvjetnu osudu u trajanju od 45 dana zatvora i odbija izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja i zaštitnu mjeru udaljenja iz kuće iako mi je i dalje prijetio. Protiv tog Rješenja nisam imala pravo žalbe i tu su me institucije propustile zaštititi – priča.

On je nastavio živjeti s njima, nije ga mogla nikako izbaciti, a verbalno nasilje i zastrašivanje se nastavilo. Pokušala je sve kako bi se što prije razveli u miru i kako bi mogla nastaviti dalje. Sporazum o utvrđenju i diobi bračne stečevine potpisali su 13 dana nakon što je dobila rješenje kojim se odbija zabrana prilaska i udaljenje iz kuće.

– U tom Sporazumu bračna stečevina nije utvrđena jer je nije ni bilo, postojali su samo dugovi poduzeća na moje ime i drugog na njegovo ime i njegovi osobni dugovi. U Sporazumu je navedeno da je on gradio i održavao kuću koju sam ja naslijedila od svojih roditelja. Ne znam odakle odvjetniku ta ideja jer kuća je izgrađena 1975. godine.

Tog istog odvjetnika kontaktirala sam i molila ga da želim rastavu braka prije nego što kuća bude prodana. No, očito taj odvjetnik moju zamolbu nije ozbiljno shvatio i stvar se razvila na najnepovoljniji način za mene – govori Mirjana.

Taj sporazum nije htjela potpisati jer je u njemu navedeno da je njena rodna kuća zapravo zajednička. No uz prijetnje i psihičko maltretiranje, nije imala izbora. Dan nakon što je potpisala Sporazum, paralizirana od straha, poslala je odvjetniku dopis u kojem mu govori da ju je strah i da je Sporazum potpisala pod prisilom i prijetnjom. Doslovno ga moli da ju spasi. Njene molbe nisu uvažene, a odvjetnik je na sudu tvrdio da nikad nije zaprimio dopis, no Mirjana ima dokaze da je.

– Prije potpisivanja tog Sporazuma, od dana kada me prvi puta pretukao, otišao je na bolovanje dok sam ja radila po cijele dane. Paralizirana od straha potpisala sam taj Sporazum nadajući se da ću odahnuti od njegovog pritiska, vrijeđanja i omalovažavanja mojih sposobnosti. Na bolovanju je bio, ne sjećam se koliko, ali u razgovoru s njegovim gazdom čovjek mi je rekao da ga je oštetio u poslu.

S obzirom da je on naumio u svakom slučaju od mene dobiti pola vrijednosti moje kuće angažirao je odvjetnika koji je sastavljao Sporazum jer je njegova žena imala agenciju za posredovanje u prometu nekretnina – da bi ista prodala moju kuću i on dobio toliko željeni novac da konačno sebi može kupiti stan. S obzirom da sve opcije koje nam je agencija ponudila nisu bile adekvatne jer su sve bile zamjene bez nadoplate ništa od toga nije bilo realizirano – nastavlja priču Mirjana.

Pravosuđe ju je ignoriralo

Oboružana je nalazima s hitne pomoći, dopisima koje je slala u kojima stoji da ju je strah i da je sve potpisala pod prijetnjom, rješenjima suda i izvještajima policije. Sastavila je i vremensku lentu nasilja koje je doživjela.

– Nakon potpisa Sporazuma moj bivši suprug i ja se razvodimo 22.svibnja 2007. On i dalje ostaje živjeti u mojoj kući kako bi me imao pod kontrolom. 08.svibnja 2009. Prekršajni sud izdaje Prekršajni nalog i proglašava ga krivim za incidente koji su se dogodili: 09.03.2007., 18.03.2007., 01.04.2007., 21.07.2007., 25.07.2007.,djelo prekršaja iz čl.4. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i kažnjava ga novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kn. 01.04.2007. uzeo je bocu s petrolejom i prijetio da će me politi i zapaliti.

Nakon hrvanja s njim uspjela sam mu uzeti petrolej i proliti ga u wc. U svibnju me davio pendrekom, u lipnju prijetio da će ubiti najprije djecu pa onda mene, cijele dane me drži u strahu. 20.07.2007. potpisujemo dodatak Sporazumu. 21.07.2007. uzima moj mobitel i kontrolira s kim kontaktiram. 25.07.2007. prijeti riječima” Strpaj me u zatvor, kad izađem, naći ću te kujo jedna. Neću ti dati da u miru živiš ni ti ni tvoja djeca.

Nekoliko dana prije sklonila sam djecu iz kuće i poslala ih s bratićem na more, a sama sam pobjegla iz kuće 26. 07. 2007. u štićenu kuću Duga iz koje pokrećem sudski postupak osporavanja potpisanog Sporazuma – govori Mirjana.

Unatoč svim papirima koje ima i svim dokazima i liječničkoj dokumentaciji, prvostupanjski sud ih nije uzeo u obzir i potvrdio je valjanost sporazuma kojim Mirjana gubi sve.

– Usprkos žalbama, hrvatsko pravosuđe nije imalo sluha da se dublje pozabavi slučajem, te su 25. listopada na mojoj roditeljskoj kući koju sam dobila u nasljedstvo i kojoj sam živjela s bivšim suprugom, promijenjene brave i meni je onemogućen pristup. Sad vidim da ju prodaje, valjda kako bi otplatio svoje dugove – zaključuje.

Na svom Facebooku je počela dijeliti dokumente i dokaze, jer, kako kaže, više nema drugu opciju. Uputila je i otvoreno pismo sutkinji.

– Osoba sam koja je u sudnici govorila istinu, istinu koju ste svojom presudom ponizili i zgazili jer hrvatskom pravosuđu samo mrtva žena je dovoljan dokaz da procesuira zlostavljača. Nikakvi nalazi s hitnih jer dok on ne iščupa srce iz ženinih grudi i pojede ga ispred nje, ženi se ne vjeruje da mjesecima prolazi kroz teror, laži mužjaka u odijelu vrijede više nego reakcija žene u sudnici kojoj se sutkinja još priprijeti izbacivanjem iz sudnice i kažnjavanjem u iznosu od 1.500,00 kn ali to se uredno ne upiše u zapisnik kako se žena ne bi mogla u žalbi pozvati na svoju reakciju.

Svojom presudom ponizili ste ne samo mene, nego i liječnike koji su me pretučenu zaprimili i sanirali, ponizili ste tri rješenja Prekršajnog suda, ponizili ste sve relevantne dokaze u moju korist, dokaze na kojima je u pismu odvjetniku koji je sastavljao famozni sporazum, pisalo: SPASITE ME!!!… Odbili ste saslušati moje svjedoke koji su me pretučenu vidjeli, sve što je išlo u moju korist nonšalantno ste odbili.

Zaboravili ste me upitati iz kojeg razloga sam bila u štićenoj kući jer i to nije bilo relevantno za slučaj? Traženo je vaše izuzeće, odbijeno je. Tražena je ništetnost ugovora kao zelenaškog jer mene ostavlja ispod nekog od mostova, odbijeno je. Znate li što je poniženje?

Poniženje je najteža psihotrauma koju čovjek može doživjeti, jer ne može reagirati, a i kad reagira, silom okolnosti prisiljen je šutjeti i tolerirati poniženje.

To ste dokazali u sudnici demonstrirajući svoju moć. Poniženje potpomognuto Vašom presudom trajalo je 13 godina da bi na kraju završilo mojim totalnim psihičkim slomom i deložacijom iz moje obiteljske kuće. Ne one koju je zlostavljač gradio, kako je odvjetnik naveo u sporazumu koji sam potpisala vrata punog masnica 13 dana nakon što me pretukao, jer nikad u životu nije ništa sagradio, nego one u koju je moj otac utkao krv i znoj svog života. (…) To je kuća mog odrastanja i odrastanja moje djece. Onaj kome je dodijeljena je stigao u nju iz stana od 32 m2 koji je dijelio s majkom i sestrom – stoji u pismu.

Njoj je zbog svega narušeno i psihičko zdravlje, a zbog svoje djece i sinova se nekako zbrojila i nastavila dalje. Najviše od svega ju boli nepravda i činjenica da je tražila pomoć, a nije ju dobila. Umjesto toga, ostala je bez tvrtke, ušteđevine, obiteljske kuće u kojoj je odrasla i sama odgojila dvoje djece i mira.

Njena kuća od 153 četvorna metra u Zagrebu prodana je za 80.000 eura, odnosno, on ju je prodao. Novi kupac se htio uknjižiti, ali na izvatku iz zemljišne knjige stoji da je zahtjev za upis novog vlasnika odbijen 23. veljače 2022.

Preuzeto sa: 24sata.hr

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije