Shvatam zašto svi žele ljubav. Zašto svi trošimo toliko vremena, energije, truda i novca na izlaske i privlačenje partnera. Zašto svi sanjamo ono “Živjeli su srećno do kraja života”.
Zašto svi vrištimo kada čujemo da su se naši prijatelji vjerili i plačemo na skoro svakom vjenčanju. Zašto tračamo o raskidima i stigmatizujemo razvod, kao da je razvod najtragičnija stvar koja se može desiti dvoje ljudi.
Zašto izbjegavamo stvarnost u vezi i krijemo se iza izjava o tome koliko smo ponosni na našu bolju polovinu.
Ljubav je divna droga. Može biti zaista nevjerovatno pronaći je i prepustiti joj se – utopiti se u njene zagonetne moći i uživati u osjećanju da je ovo ono pravo. Da je ovo TO. Kada se osjećate kao da ste konačno otkrili tajnu sreće. Da ste otkrili svhru u potencijalnom životnom saputniku.
Svi mi želimo partnera. Nekoga na koga se može osloniti za podršku. Nekoga na koga treba računati kao na stalni plus jedan. Nekoga kome možemo ispričati sve. Nekoga sa kim možemo slaviti uspjehe, velike i male. Nekoga za seks.
Ali ljubav neće popraviti vaš život. Ona može poboljšati stvari, posebno na početku, kada prvi put nađete tu osobu sa kojom ste prilično sigurni da ćete biti zauvijek.
Početak ljubavi zaista ima način da učini da cio svijet izgleda mnogo bolje. Kada ste oduševljeni, dosadni zadaci vam odjednom ne izgledaju kao problem. Prijatne aktivnosti nekako postaju još vrijednije.
Ali zaljubljenost ne traje, čak ni za one koji ljubavlju pijane ljude na planeti. Znamo ovo. Pa ipak, zaboravljamo to iznova i iznova. Požuda se na kraju rasprši. Kada se to dogodi, zamijenjuju je udobnost, zajednička iskustva i sve više dragocjenih uspomena. Takođe, svađa, ljubomora, iskušenja, sumnje i umor u vezi.
Ljubav koja traje je svakako moguća, ali ne ako očekujete da ljubav uradi sav posao umjesto vas. I ne ako odbijate da razumijete granice ljubavi.
Ljubav ne transformiše cijelu vašu stvarnost. To vas ne čini drugačijom osobom, ne riješava sve vaše probleme i ne briše vaše greške iz prošlosti. Ako ništa drugo, ona stvara nove borbe. Ljubav nije uvijek lijepa. Ona može biti potpuno ružna. Ona nije flaster za emocionalni očaj.
U stvari, u mnogim slučajevima izaziva haos za ljudsku psihu. Ona nije razlog za život. Štaviše, u nekim slučajevima, može natjerati ljude da ubijaju. Zločini iz strasti postoje. Ljubav rađa dobrotu i strast i ljepotu. Ali takođe rađa ružnoću, tamu, pa čak i mržnju.
“Svi želimo ljubav i svi je zaslužujemo. Ali ne treba očekivati da će se cijeli vaš svijet magično promijeniti čim je pronađete.”
Želimo da ljubav bude veća nego što jeste. Želimo da to bude transcedentna sila koja nas ujedinjuje kao ljudska bića, čak i dok nas razdvaja. Želimo da život učini vrijednim življenja. Želimo da izliječi naš bol. Želimo da naše postojanje prožme smislom. Ali istina je da sve to morate učiniti sami.
Svi želimo ljubav i svi je zaslužujemo. Ali ne treba očekivati da će se cijeli vaš svijet magično promijeniti čim je pronađete. Da, određeni aspekti života su odmah bolji kada nađete stalnog partnera u zločinu. Ali ljubav nije uvijek odgovor. Često je odgovor jednostavno naporan rad. Ili introspekcija i lični rast. Ponekad je odgovor reći zbogom. Ponekad je odgovor reći ne.
Život koji vodite je određen zbirom izbora koje donosite. Neki od tih izbora odnose se na ljude koje odlučite da volite. Ali mnogi drugi nemaju nikakve veze sa ljubavlju.
Ne živite za ljubav. Ako očekujete da će vas to ispuniti ili pritisnuti ljude koje volite da se osjećate cijelim, završićete ozbiljno razočarani i najvjerovatnije sami. Ljubav je divna, ali nije sve. Najveće ljubavne priče su bukvalno nevjerovatne. Najveće ljubavne pjesme su inspirativne, ali su reduktivne.
Ljubav nije sve što vam treba. Imate druge potrebe i samo vi možete da se pobrinete da sve te potrebe budu zadovoljene. Zato pogledajte u sebe i shvatite šta želite od života. Zatim posvetite što više vremena, energije, truda i finansijskih sredstava da se i te druge stvari dogode.
Svakako, nađite nekoga koga ćete voljeti. Samo ne zaboravite da u nekom trenutku pronađete i sebe.