Ćutala je predugo za jedno tako, naizgled, jednostavno pitanje. Pitanje ne koje bi svi trebalo da znamo odgovor, da ga izustimo kao iz topa i kad nas probude u pola noći, baš kao, onomad, Pitagorinu teoremu ili definiciju ćelije.
Prebirala je po sjećanjima, emocijama, prisjećala se svih onih životnih trenutaka koji bi po defaultu trebalo da budu naši najsrećniji.
To su oni događaji koje mi žene, uglavnom, deklamujemo kad nas pitaju šta nas to čini srećnima, pa stanemo u stav mirno kao da polažemo pionirsku zakletvu i nabrajamo: „kad sam rodila svoju djecu, kad sam upoznala muža, kad sam se udala, kad sam postala tetka…“ Kao da je neki grijeh srećne emocije vezivati za nešto drugo, nešto možda manje konvencionalno, nešto naše.
Kad sam ja posljednji put bila srećna?
Kad sam osjetila onu čistu emociju, a da nije usko povezana sa ljudima koje beskrajno volim? Kad sam posljednji put bila srećna zbog sebe?
Jesam li ikad?
Zašto nam naši sopstveni uspjesi, postignuća, male svakodnevne pobjede nad životom nisu dovoljne za sreću? Bar ponekad? Zašto ih konstantno vezujemo za druge ljude, tuđe komentare, tuđe afirmacije, tuđe komplimente? Zašto dozvoljavamo da nam sopstvena sreća zavisi od drugih?
Ponekad mislim da je to zbog Balkana na kome smo odrasle i zbog one čuvene „ne smij se – oplakaćeš“, jer nas nisu učili da poslije kiše uvijek dođe sunce, nego da je lijepo vrijeme zatišje pred buru.
Mi smo učene da služimo, da jednog dana budemo dobre majke i poslušne supruge, umjesto da su nas učili kako da budemo srećne i tu sreću gradimo nezavisno od drugih bića. Umjesto da su nas učili da je taj trenutak sreće vrijedan svih suza koje će možda kasnije doći.
I zato…
Ne osjećaj se krivom kad poželiš da odeš negdje potpuno sama.
Ne osjećaj se krivom kad za ručak napraviš nešto što se samo tebi jede.
Ne osjećaj se krivom kada odeš u šoping i umjesto pune kese dječije garderobe, muških gaća i čarapa doneseš torbu ili cipele sa previsokom petom koje ćeš obuti samo jednom.
Ne osjećaj se krivom kada pomisliš da si bila srećna u trenutku koji nema nikakve veze sa tvojom porodicom i prijateljima.
Ne osjećaj se krivom. Gradi sama svoju sreću. Sitnicama. Novim karminom. Čašom vina u podne. Glasnom muzikom na koju će tvoji prevrtati očima…
I sljedeći put kad te pitaju kad si posljednji put bila srećna da kao iz topa kažeš: DANAS!
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.
