Ljudski odnosinajnovijePorodicaRadoznala LolaŽivot

Dvanaesta godina je period kada se sve mijenja

Moje najmlađe dijete je prošlog novembra napunilo 12 godina.

Prevela: Anja Delić Redakcija

scarymommy.com

Tokom mjeseci koji su prethodili njegovom rođendanu, tražila sam znakove promjene, ali nisam vidjela nikakve dokaze slične onima koje sam vidjela kod njegovog starijeg brata i sestre u tom periodu.

Za njih dvoje, to je bilo tačno kao sat – pretvorili su se u dvije osobe koje sam jedva prepoznala prije nego što su napunili dvanaest godina.

Prije bi mi pričali o svom danu i željeli su da podijele dijelove svog društvenog života, na primjer sa kim su sjedili za ručkom i da li je njihov najbolji prijatelj povrijedio njihova osjećanja. Onda su odjednom počeli da mi odgovaraju slijeganjem ramenima i mrmljanjem.

Nekada su bili uzbuđeni zbog odlaska na porodične vožnje biciklom i na sladoled, ali se sve to završilo kada su napunili 12 godina – njihov entuzijazam su zamijenile video igrice, provođenje vremena sami u svojoj sobi ili su htjeli da izlaze sa prijateljima.

Umjesto da postanu svjesniji ljudi, njihovog okruženja i toga kako su njihovi postupci i ton glasa uticali na druge, činilo se da manje primjećuju.

A njihove promjene raspoloženja su me natjerale da grabim svaku knjigu o tinejdžerskom mozgu do koje sam mogla doći.

Jesu li bili depresivni? Da li je ovo bilo normalno? Činim li dovoljno da im pomognem? Kako sam vaspitala tako nezahvalnu djecu?

Zatim sam razgovarala sa desetak drugih roditelja koji su se svi složili – u 12-toj godini se sve mijenja.

Zato kada je došao red na mog najmlađeg sina da napuni 12 godina, nisam mogla da uočim ove promjene. Još uvijek bio dijete koje je voljelo da priča. Još me je grlio. I dalje je mislio da sam sjajna i želio je da provodi vrijeme sa mnom.

Mislila sam: “Ovo je 12-ta za njega”. I nadala sam se da je tako.

A onda se preko noći promijenio.

Umjesto da želi da gleda porodični film i pravi kokice (jedna od njegovih omiljenih stvari koje radi), počeo je satima da boravi u svojoj sobi. Provjerila bih ga i zatekla ga kako leži na podu i šara u svesku ili izgubljen u mislima gleda u plafon. Iznervirao bi se kada bi ga pitala da li je sve u redu.

“Samo želim da budem sam, mama”, rekao bi mi.

Bilo je trenutaka u mom životu kada su mi djeca okupirala sve vrijeme i, iskreno, da mi je u tom trenutku dijete reklo da želi da bude samo, to bi mi zvučalo kao san. Bilo bi mi zadovoljstvo da odem u sama odem u kupatilo, pojedem sendvič, a da me njihove ruke ne grabe, ili da ne moram da im pomažem da pronađu mali komadić LEGO-a koji nedostaje.

Ali onda odrastu. Napune 12. Počinju da traže da ih ostavite na miru. Ništa u tome ne izgleda prirodno za tebe kao majku, a da budem iskrena, ova faza mi se uopšte ne sviđa.

Jebi se, 12.

Nedostaje mi entuzijazam koji su moja djeca imala. Sve bih dala da ih vidim kako trče po kući kao da im kosa gori jer idemo na burgere.

Radije bih imala neprospavanu noć jer su bolesni, ili su imali ružan san ili ne žele da spavaju sami, nego da ne spavaju i da ostaju budni brinući se o svom blagostanju dok tiho i neraspoloženo ulaze u sobu nakon škole.

Dvanaesta godina ima način kako da uzme vašu djecu i pokuša da istisne dijete iz njih.

Dvanaesta godina je zbunjujuća.

Dvanaesta godina je usamljena.

Dvanaesta traži od vaše djece da se promijene prije nego što budu spremni.

Dvanaesta vas tjera da naučite kako da budete roditelj na potpuno drugačiji način.

Dvanaestu karakteriše hrabrost i izdržljivost. Ona je nemilosrdna i čini da se osjećate kao da ste izbačeni iz njihovih života.

Ali jedna stvar koju vidim kod svoje dvoje starije djece, koji će ove godine imati 16 i 14 godina, mi daje nadu: oni se vraćaju.

Počeli su više da pričaju i dopuštaju mi da ponovo zavirim u njihove živote, a da to ne moram stalno da tražim.

Njihovi zagrljaji su iskreni. Više izlaze iz svojih soba. A njihovo raspoloženje se izjednačilo na nivo kojim se može upravljati.

Trebalo je nekoliko godina da se ovo desi, a moj najmlađi će mi nedostajati dok bude prolazio kroz svoju 12. godinu (i vjerovatno većinu svoje 13.), ali on zna da ću ga čekati na drugoj strani ovoga.

Dakle, ako ste roditelj sa djetetom koje se bliži svojoj 12. godini i pitate se kada će izaći iz ove faze, obećavam vam, biće bolje.

A u međuvremenu, dajte sve od sebe da to ne shvatate lično.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije