Prije samo 200 godina, 40% djece bi preminulo prije pete godine. Kao što je Bill Bryson napisao: “Svijet prije moderne ere bio je pretežno mjesto sićušnih kovčega”. Danas je stopa smrtnosti djece 3,7%. Pad stope smrtnosti djece je dokaz ogromnih prednosti naučnog, tehnološkog i ekonomskog napretka.
Svijet sićušnih kovčega
Desetinama hiljada godina bilo je bolno teško održati većinu djece u životu u odraslom dobu. Otputujmo samo 200 godina unazad, do sredine industrijske revolucije, a globalna smrtnost djece je iznosila otprilike 40%. Odnosno, četvoro od desetoro djece umrlo je prije pete godine.
Kao što je Bill Bryson rekao u svojoj knjizi Kod kuće – Kratka istorija privatnog života, “Nema sumnje da su djeca nekada umirala u velikom broju i da su roditelji morali da prilagode svoja očekivanja u skladu sa tim. Svijet prije moderne ere bio je pretežno mjesto sićušnih kovčega”.
Zaista, život u predindustrijskoj prošlosti bio je gladan, iscrpljujući, zapanjujuće kažnjavajući i prečesto previše kratkotrajan. Glad, neuhranjenost, bolesti, izloženost, slučajne povrede i nasilje, bili su uglavnom nekontrolisani pokretači smrtnosti djece hiljadama godina.
Od neolitske poljoprivredne revolucije do svitanja industrijske revolucije, brojke o smrtnosti djece jedva da su se pomijerale. U najboljem slučaju, majka koja je živjela u predindustrijskoj Evropi mogla bi očekivati gubitak troje od desetoro djece; u najgorem slučaju, čak i duplo više.
Do kraja 19. vijeka, u zemljama sa najboljim napretkom – Novi Zeland, Australija, Norveška i Danska – umrlo je 105 do 163 djece mlađe od pet godina na 1 000 živorođenih, dok je stopa u Kini, Indiji i Bangladešu bila 417, 536 i 565.
Istorijska prekretnica
Ali onda, počevši od ranih 1900-ih, i po prvi put u ljudskoj civilizaciji, stope smrtnosti djece počele su sporo, ali stabilno da opadaju, počevši prvo u najbogatijim zemljama. Napredak se nastavio sve do 1950. godine, a zatim je počeo da se ubrzava. Globalizacija i ekonomski rast koji su započeli u poslijeratnoj eri pokrenuli su najveću transformaciju u smrtnosti djece u istoriji.
Globalni ekonomski rast koji je ozbiljno započeo ranih 1950-ih obezbijedio je neviđene dobitke u prihodima na nivou pojedinca i vlade, obezbjeđujuči kapital za ulaganje u glavne pokretače napretka u borbi protiv smrtnosti djece.
Povećani prihodi porodica omogućili su bolji pristup hrani i skloništu, osnovnom obrazovanju, čistoj vodi i čistijim gorivima za grijanje i kuhanje (glavni doprinosi smrtnosti od zagađenja vazduha u zatvorenom prostoru).
Na nivou vlade, rast je obezbijedio kapacitete za poboljšanje isporuke čiste vode, sanitarnog uklanjanja čvrstog i tečnog otpada, vakcinacije i pristupa vladinoj podršci za one u najnepovoljnijem položaju, i dramatično poboljšao prenatalnu neonatalnu i post-neonatalnu njegu.
Kao rezultat toga, stope smrtnosti djece su naglo pale – sa 300 na 500 umrlih prije pete godine na samo 37 na 1 000 u 2020. godini. Smrtnost djece je danas niža u Kini, Indiji, Egiptu, Alžiru i Libiji nego što je bio u SAD-u, Velikoj Britaniji ili Francuskoj 1950.
Potrebno je da još napredujemo
Napredak, međutim, nije napredak koji ostaje završen, i ostaje ogroman obim mogućnosti za napredak u smanjenju smrtnosti djece koja se može spriječiti. Svjetska zdravstvena organizacija je i dalje zabrinuta da:
“Mnoge zemlje ostaju van puta da ispune ciljeve održivog razvoja o okončanju smrtnih slučajeva novorođenčadi i djece mlađe od 5 godina koji se mogu spriječiti. Ako se trenutni trendovi nastave, 54 zemlje neće ispuniti cilj mortaliteta ispod pet godina do 2030., a 61 zemlja će propustiti cilj neonatalne smrtnosti.
Ciljevi održvigo razvoja pozivaju na okončanje smrtnih slučajeva novorođenčadi i djece mlađe od 5 godina koji se mogu spriječiti, pri čemu sve zemlje žele da imaju stopu neonatalne smrtnosti od 12 ili manje smrtnih slučajeva na 1 000 živorođenih, i stopu smrtnosti za djecu ispod pet godina od 25 ili manje smrtnih slučajeva na 1 000 živorođenih do 2030.
Iako se izazov smanjenja smrtnosti djece u državama u razvoju (na primjer, 11+% u Somaliji i Nigeriji, i otprilike 6% u Pakistanu i Avganistanu) može činiti nepremostivim, dobra vijest je da postoji samo nekoliko tehničkih ili naučnih izazova na putu. Budućnost u kojoj Somalija i Avganistan imaju nisku stopu smrtnosti djece kao Australija (3,4%) ili Južna Koreja (2,8%) je budućnost koja je moguća.
