Kad si smatrala da ona ne boli. Da ne vrijeđa. Da ne čupa srce iz grudi. Da ne čini da se osjećaš tužno.
Kad si smatrala da je život lijep i pravedan. Da svaka dobra cura nađe svog princa, a ona loša biva kažnjena. Niko te nije pripremio na šamare koje ti je život priredio da bi ti pokazao koliko si naivna.
A onda si kuhala. Ali nije bilo dovoljno dobro. Hrana nije bila kao u restoranu. On dođe s posla iako radi u kancelariji umoran kao pas, a ti sa dvoje male djece u kući ne radiš ništa.
I još nisi naučila da spremiš ručak po njegovom ukusu..Sram te bilo..
Onda si peglala. On mora svaki dan na svoj crnački posao u kancelariji da dođe ispeglan i uštirkan. Ti što nisi spavala cijelu noć, baš si pekmez spavaćeš u toku dana dok je on na poslu. Ali hajde molim te, šta je to oprati bezbroj mašina veša svake nedelje.
Šta kukaš, mašina pere, sušilica suši,pegla pegla kako su žene prije sto godina prale veš na potoku. I imaš obraza da kukaš…strašno
Onda si zanemarila drugarice. Preglasno se smiju,popiju po koje alkoholno piće, šale se na račun svojih nesavršenosti i nisu robinje muškog ega. Bas jednoj pristojnoj ženi priliči da se tako ponaša.
Zaboga, udata si, otkud ti pravo da izađes,budeš vesela, malo popiješ ma nemam riječi za takav promiskuitet! Brukaš muža koji te voli,čuva za sebe…
Te se stvati rade s mužem,e sad što ih on radi bez tebe smatrajući da je to normalno-hajde bolan,muško je tako to treba.
Onda si rodila. Jedno, drugo, treće..kao da je problem što ne spavaš, što dojiš na zahtjev, što nemaš vremena za sebe. Grčići ma daj molim te,to beba osjeti tvoju nervozu. Zašto joj ne daš dudu? Čuj neće dudu, de umoči je u med slobodno tako kaže njegova mama, med je prijeki lijek šta može da naškodi novorođenoj bebi?!
A ti ispadaš hibridna mama koja čita kojekakve postove i misli da je najpametnija..Bog ti je dao da nakon svih nedaća i poroda izgledaš savršeno. I ne dao ti Bog da obučeš usko ili kratko pa istakneš što ti je od Boga dato. Ti si majka, hajde se malo smiri, vrijeme ludovanja je prošlo..
I mogla bih ja ovako do sutra.
Ali vrijeme prolazi. Ti ne živis,ti preživljavaš.
Nije štitna to što te guši. To je tuga koju si zarobila.
Ne uzdišeš jer ti fali kiseonika..fali ti ljubav.
Ti voliš ali nisi voljena.
Tješiš se mrvicama,nekim poslednjim mjestom umjesto da budeš prioritet.
Da ti daje snagu.
Krila.
Vjetar u leđa.
Rame za plakanje.
Ruku da zagrli.
I zaboga, skini vec jednom te ružičaste naočare!
Autor poznat redakciji
