Možemo li se osloboditi mentaliteta oskudice tako što ćemo skupiti hrabrost da budemo ono što jesmo i prepustiti se stvaranju?
Možemo li se osloboditi nanesenog bola šireći riječi ohrabrenja, osnaživanja i prihvatanja sebe i drugih žena?
Da li možemo razumijeti da kada je ulazila u veze koje su nam štetile, da se ona borila u tom trenutku sa sopstvenom vrijednošću?
Možemo li vidjeti njena mišljenja samo kao mišljenja, a ne kao činjenicu?
Možemo li razumijeti da nam ona može dati samo milost koju je dala sebi?
Možemo li preboliti sve što nam nije mogla dati i prihvatiti našu ljutnju zbog toga?
Bili smo svjedoci njenog načina preživljavanja, ali sada je vrijeme da besramno dozovemo blagostanje, saradnju i samopouzdanje.
Vrijeme je da naučimo da dišemo kada njene riječi izazivaju naše unutrašnje dijete i da poštujemo granice koje su nam potrebne.
Da imamo dovoljno samoljublja da stvorimo granice za sebe i da ih se držimo čak i kada njen odgovor boli.
Da uvidimo da oni koji nam najviše smetaju najčešće imaju njene osobine i da koristimo ovo znanje da nas vodi ka našem isjeljenju.
Da postanemo svjesni da je glas u našoj glavi često njen glas i da nam je dozvoljeno da ga preispitamo.
Da shvatimo da kao odrasli uvijek imamo priliku da sami sebi budemo majke. Tu se krije naša sloboda.
Možeš biti majka koju nikada nisi imala.
