U današnjem vremenu kada smo svjedoci vrtoglavog i ubrzanog tehnološkog razvoja sve je više ljudi koji zanemaruju zadovoljstvo čitanja dobre knjige. Predstavnike klasične književnosti skoro da među mlađim generacijama niko i ne čita. Knjige su neopravdano gurnute u drugi plan.
U eri interneta i pametnih telefona djeca i mladi su u prilici da vide svijet ne napuštajući svoje sobe. Na isti takav način oni mogu da se upoznaju sa kratkim i sažetim sadržajem nekog djela iz školske lektire. Informacije su lako dostupne. Međutim, tu nije kraj. Pred djecom i mladima stoji još jedan vid alternative čitanju knjiga, a on se zove filmska adaptacija književnog djela. I za njega se školarci radije odlučuju nego da pročitaju knjigu. Čitanje je gotovo potpuno zanemarena aktivnost, ali ne samo od djece, nego sve češće i od njihovih roditelja. Nakon brojnih poslovnih obaveza i napornog dana, roditelji se obično opredjeljuju da se opuste čitajući novinske članke sa malo teksta i puno slika, a rijetko čitajući neku knjigu.
I tako roditelji ličnim primjerom ohrabruju svoju djecu da sve rade na lakši, jednostavniji način, nesvjesno sputavaju sve njihove šanse i želje da razviju ljubav prema čitanju knjiga. E pa, dragi roditelji, krajnje je vrijeme da se zapitate u kojoj mjeri je danas sputan razvoj mašte, intelekta i same budućnosti vaše djece time što ne čitaju knjige.
Čuveni britanski pisac Nil Gejmen (Neil Gaiman), jedan od najznačajnijih autora naučne fantastike danas, pisac bestselera kakvi su „Koralina“, „Zvjezdana prašina“ i mnogi drugi, na svojim predavanjima navodi niz razloga zbog kojih je važno čitati djeci i zbog kojih je prisustvo knjiga u dječjim životima izuzetno značajno.
Gejmen govori o tome kako su knjige u životu djece faktori koji u značajnoj mjeri utiču na njihovo obrazovanje i formiranje njihove ličnosti. Kao takve, knjige na posredan način utiču i na to kakvu će budućnost imati dijete. Kao pisac i čovjek koji živi od pisanja, on ističe da je svakako pristrasan kada kaže da su knjige važne. Ali uz to on navodi i razloge koji će sve roditelje podstaći da razmisle da li je u njihovom životu i u odrastanju njihove djece u dovoljnoj mjeri zastupljena aktivnost čitanja knjiga.
Knjige imaju dva velika cilja
Prvi cilj je da podstaknu potrebu i želju za čitanjem, tako da nas knjiga kvalitetnog sadržaja mami da je čitamo i dalje, ostavljajući pri tom sve trenutne potrebe po strani. Čitanje knjiga kod mališana budi radoznalost i posredno ih podstiče da budu strpljivi. Vremenom čitanje postaje navika, zadovoljstvo. Uviđa se značaj riječi, njihova neprocenjiva vrijednost.
Ovdje se javlja jedan veliki problem. Naime, sadržaji knjiga za koje djeca iskažu interesovanje često po proceni roditelja nisu odgovarajući uzrastu njihovog djeteta. U vezi sa tim, mame i tate prave najveću grešku, jer strogom kontrolom mogu kod djeteta umanjiti interesovanje i udaljiti ga od čitanja. Tako mališani mogu biti lišeni prilike da kroz čudesne svjetove knjiga razvijaju svoju maštu.
Drugi cilj je da čitanje knjiga generiše empatiju i doprinosi emocionalnom sazrijevanju. Ovaj uticaj je skoro isto toliko važan kao i socijalna komunikacija. Kroz čitanje mališani se uživljavaju u emocije glavnih aktera priče, preispituju sebe kako bi postupili u datim okolnostima, porede se sa njima, upoznaju mjesta i svjetove koje nikada ne bi doživjeli u svom realnom okruženju. Čitanje uči djecu o problemima i rješavanju tih problema, o osjećanjima i načinima kako da se nose sa njima.
Knjige su naša veza sa prošlošću
Zahvaljujući knjigama, moguće je zaviriti u istoriju, upoznati živote ljudi iz civilizacija koje su postojale u dalekoj, dalekoj prošlosti. Knjige su važni svjedoci razvoja i opstanka ljudske vrste. Utkane su u identitete naroda i pojedinaca, podsjećaju nas na ono što smo kao ljudi naslijedili i da je naša dužnost da to očuvamo. A to najbolje činimo onda kada probudimo ljubav prema knjigama i čitanju kod naše djece.
Svako od nas ima dužnost da sanja i čini svijet ljepšim mjestom za život
Gejmen ističe da „svako od nas, nezavisno od toga čime se bavi, ima dužnost i obavezu prema sebi, ali prije svega prema budućnosti najmlađih, da sanja, da mašta i da tako doprinese da svijet bude ljepši. Iako je pojedinac samo mala cigla u zidu, on je ipak sastavni dio te građevine, a upravo pojedinci i mijenjaju svijet“.
Ako se osvrnete u prošlost i pogledate dobro oko sebe, primjetićete da su sva dostignuća u ljudskoj civilizaciji zapravo ideje i rad pojedinaca, upornih, promišljenih i radoznalih ljudi, koji su još kao djeca bili uvijek žedni čitanja i novih saznanja.
Iako na prvi pogled nevidljivi, ljubav prema knjigama i čitanje iz zadovoljstva, mogu u velikoj mjeri uticati na budućnost naših mališana i na njihov odnos prema svijetu i ljudima iz okruženja, zaključuje Gejmen.
Dragan Antić
