“Zašto to radiš, mama?”
Razmislila sam o tom pitanju. I na trenutak sam kontemplirala to- “zašto” u rutini i njezi kože kod žena, koja želi da je se vidi na određen način.
Zašto čupam dlake na mjestima na kojima društvo tvrdi da ne treba da rastu?
Zašto na kožu stavljam nešto grubo poput pilinga?
Zašto tako grubo štipam trepvice?
Utjehu nalazim u poređenju i kontrastu koji to ima sa mekanim kremastim rumenilom. Meditivno svojstvo ovog vraškog seruma omogućava mi da isključim glasove u svojoj glavi, koji vrište zapravo- o rokovima, registraciji za vrtić i sl. Redovno razmišljam o beneficijama njege kože, zapravo. Ali kada moja ćerka prisustvuje mojoj dnevnoj rutini smanjivanja pora, i pokušaja da načinim svoje obraze rumenima kao da sijam iznutra, i pita zašto, teško pronalazim odgovore.
“Mama, zašto to radiš?”
Okrećem se prema njoj, ona gleda začuđeno u uvijač za trepavice. Njena kosa sija podrazumijevanom radošću djetinjstva; i već vidim kako se okreću točkići u njenom mozgu, i hvata me panika. Još je nevina, i nosi tri suknje odjednom, jer voli da nosi suknje, a ne zato što joj je neko rekao da će to poboljšati njen izgled.
U blaženom je neznanju da joj polako počinju rasti dlake na nogama.
“To ti je kao slikanje”, odgovorila sam joj, “Zabavno je, i mama se tako izražava.” Ali prije nego što stižem da dovršim, čelo moje ćerke se naboralo, njena sumnja je bačena, i ne uspijevam, ni nju ni sebe, da ubijedim da će šminkanje, ili njega kože, ikada biti potpuno odvojeno od ukorijenjenog patrijarhat.
Zašto uvijam trepavice? Koji je moj iskreni, pravi odgovor?
Da li trepavice mogu načiniti moje oči većima; što me, mislim, čini budnijom, što me opet čini mlađom i ljepšom, što nadalje čini da me svijet više cijeni.
Jer je to urezano u moju svijest; osjećam se smirenijom i imam više samopouzdanja kada svijetu pokažujem svoje uvijene trepavice. Nije zabavno prisloniti taj instrument mojim očima, niti je zabavno uklanjati maskaru svako veče. Stoga, da li je zabavno izgledati lijepo? Valjda. Da li bi trebalo? To ne znam.
Za mene, neki aspekti njege kože i šminkanja jesu zabavni. Čitati razne čla
nke, čavrljati sa prijateljicama o nevjerovatnim korektorima ima trenutni efekat. Ležati na mekanom stolu dok neko nanosi magični eliksir na moje lice sa umirujućim mirisom esencijalnih ulja- osjećaj je nebeski. Tako da, moj odgovor o umjetničkom aspektu šminke je djelimično tačan. Osjećam zadovoljstvo kada gledam transfrmaciju svog lica, od ispranog do onog koje naprosto sija.
Ali,
Moje uživanje u njezi i šminkanju se ne može odvojiti od činjenice da imam udio u mladalački-opsjednutom društvu, koje je u mnogome i namjerno oblikovano od strane muškaraca, ili od činjenice da je većina tih linija u vlasništvu muškaraca. Novac koji potrošim na bronzer ide direkt u muške ruke, i ova činjenica ubija zabavu koju mi pričinjava spremanje pred ogledalom.
“Zašto, mama?”
Spuštam uvijač i okrećem se ka njoj.
Želim da budem dobra majka, feministkinja i odgojim ćerku da bude takva, feministkinja; da cijeni sebe, svoju snagu, ono što je raduje.
Želim da bude ponosna kada nauči da vozi biciklo, srećna kada se igra sa drugarima, ili nacrta žabu; i da joj ostane to- da je dovoljna baš takva kakva jeste. Da li želim da se osjeća lijepom?
To, valjda zavisi od toga šta to tačno znači. Ako to znači voljena, poštovana i jaka, onda da, želim da se osjeća lijepom. A ako to znači trenutno zadovoljstvo, jer joj je koža glatka zbog ulja, i to je u redu. Ono što ne želim je da bude vođenja nemogućom željom za fizičkom ljepotom bez pozadinskog razumijevanja problematičnosti tog standarada. I definitivno ne želim da se njena percepcija lijepog temelji isključivo na industriji kojom dominiraju muškarci.
Nemam sve do detalja isplanirano, mislim da niko od nas nema.
Patrijarhat nas je zarobio, zbog čega se nekad osjećam bespomoćno, ali nastavljam da se edukujem, ako težim ka tome da imam iskrene razgovore sa sobom, i svojom ćerkom, te u najmanju ruku da podržim kozmetičke linije koje vode žene, onda ću, nadam se, utabati stazu za svoju ćerku da odraste u ženu koja voli sebe, i svoju kožu.
Da nosi tri suknje koliko god želi.
