Mi smo ono što jedemo
Pečena ćurka na stolu. Redovi pečenog krompira i paštrnjaka. Viršle omotane slaninom jer zašto ne bi trpeza bila bogatija za još jedno mesno jelo?
Kelj. Sos od krušnih mrvica. Sos od borovnice. Sos na engleski način. I za kraj, puding sa puterom, natopljen brendijem.
Običaji za Božić se razlikuju od zemlje do zemlje. Poljaci preferiraju ribu, obično šarana. Julebord (švedska gozba) uvijek je raznovrsna, ali nikad bez haringe. Još od Viktorijanskog doba, trpeza za Božić, koji se obilježava 25. decembra, veličanstvena je i uvijek je bila (nekad je guska umjesto ćurke).
Dobro jelo utiče na raspoloženje. Oni koji izbjegnu prejedanje i porodične svađe osjetiće rast šećera u krvi. Ovaj rast izaziva poplavu endorfina, hemikalije koje se ponašaju kao hormoni sreće, koji će poplaviti mozak.
Ali zadovoljstvo ima više nivoa. Životinjski proteini, poput pečene živine, šunke ili ribe, sadrže sve amino kiseline koje su tijelu potrebne, a koje tijelo ne može samostalno da proizvede. Tirosin i triptofan su potrebni za proizvodnju dopamina, neurotransmitera koji kontroliše osjećaje sreće i ispunjenosti.
Tu je i serotonin koji pomaže u regulaciji raspoloženja. Zelj sadrži folnu kiselinu, vitamin bez kojeg mozak ne funkcioniše kako treba. Brusnice imaju visoku koncentraciju vitamina C, koji je ključan u transformaciji dopamina u noradrenalin (još jedan neurotransmiter čiji je nedostatak povezan s depresijom).
Mnogi naučnici su zbog porasta psihičkih poremećaja odlučili da posvete više pažnje vezi između hrane i uticaju nutritivnih suplemenata na psihu. Mozak, najkompleksniji organ koji troši najviše energije, ima svoje specijalne, nutritivne potrebe. Dobrodošli u polje nutritivne psihijatrije.
Mozak odraslog čovjeka, koji čini samo 2% ukupne mase čovjeka, troši 20% metaboličke energije. Vitamini i minerali su nužni za njegov opstanak. Jednoj maloj sekciji moždanih metaboličkih putanja potrebno je mnogo osnovnih nutrijenata. Konverzija triptofana u serotonin zahtjeva vitamin B6, gvožđe, fosfor i kalcijum.
Razdvojiti nutritivne potrebe mozga od nutritivnih potreba ostatka tijela je teško. Preporučene dnevne količine mogu biti od pomoći (PDK). One su formulisane tokom Drugog svjetskog rata na bazi namirnica koje su tada bile potrebne trupama. Još uvijek ne postoje PDK za mozak.
U poređenju s drugim istraživanjima, nauka o nutrijentima je nedovoljno razvijena. Obaviti ova istraživanja težak je poduhvat. Kontrolisani testovi koji se koriste za testiranje lijekova su veoma komplikovani, a mali broj ljudi se odvaži na eksperimentalne dijete koje traju godinama.
U skladu s tim, nauka o nutrijentima se uglavnom oslanja na obzervaciona ispitivanja koja pokušavaju da uspostave vezu između određenih namirnica i bolesti. Ova ispitivanja ne mogu se koristiti da dokažu vezu između bolesti i određenih elemenata dijete. Ali kao što je to bio slučaj i sa pušenjem i rakom pluća, vremenom će se kauzalne veze same pokazati.
Za sada znamo da su određene dijete dobre za mozak. Jedna od skorijih studija pokazuje da ,,mediteranska dijeta’’, koja je bogata povrćem, voćem, žitaricama, a manje crvenim mesom i zasićenim mastima, umanjuje rizik od moždanih udara, depresije i kognitivnih smetnji.
Druga studija pokazuje da ,,zelena’’ mediteranska dijeta, koja sadrži visok nivo polifenola (antioksidansa kojeg možemo pronaći u zelenom čaju), snižava rizik od atrofije mozga u starosti. Istraživanja pokazuju da umna dijeta, koja podrazumijeva ishranu bobičastim voćem, snižava rizik od demencije.
Naučnici smatraju da ove vrste ishrana mogu smanjiti rizike od upala mozga. One mogu da utiču na dijelove mozga poput hipotalamusa koji je odgovoran za učenje, pamćenje i regulaciju emocija. To je mjesto gdje novi neuroni rastu kod odraslih ljudi.
Istraživanja na životinjama pokazuju da ishrana bogata omega-3 mastima (orasi), antioksidansima (bobičasto voće) i resveratrolom (crveno grožđe) stimuliše rast neurona i reguliše upale mozga. Ova saznanja su u skladu s istraživanjima koja pokazuju da ishrana, koja se sastoji od prženih stvari i ugljiko-hidrata, povećava rizik od pojave depresije.
Igre gladi
Božićna trpeza obično važi za feštu proždrljivaca. Ali u stvari, količina serviranih salata uz glavna jela čini ovu gozbu jednom od zdravijih. Samo 10 % odraslih ljudi u Americi dnevno konzumira preporučenu količinu povrća, a samo 12% konzumira preporučenu količinu voća.
Slični su brojevi i u ostatku svijeta. U skladu s tim, mnogi koriste vitaminske i mineralne suplemente da nadomjeste unos voća i povrća.
U 2018., 54% Amerikanaca i 43% Azijata uzimalo je nutritivne suplemente. Najčešće uzimaju multivitamine, vitamin D i omega-3 masne kiseline. Amerika troši najviše na suplemente u ishrani, a zatim zapadna Evropa i Japan. Globalno tržište suplemenata u 2022. procijenjeno je na 152 biliona američkih dolara, sa godišnjim rastom od 9% do 2030. Ali i dalje ne znamo dovoljno o suplementima jer je malo ozbiljnih istraživanja koja se bave procjenom rizika i benefita u konzumiranju suplemenata.
Priča o nutritivnim suplementima počinje 1912 sa Casimirom Funkom, poljsko-britanskim biohemičarom, koji se zalagao za tezu da su neidentifikovane organske supstance, u malim količinama, dobre za zdravlje.
To je tada bila revolucionarna ideja. I bio je u pravu. Pored makronutrijenata – proteina i ugljikohidrata, postoje i druge komponente hrane – mikronutrijenti. Prvi vitamin koji su izolovali i sintezirali u 1936 bio je thiamin ili B1. Deficit B1 vitamina izaziva beriberi, bolest koja može da utiče na kardiovaskularni i centralni nervni sistem.
Ovo otkriće pokrenulo jetalas akcija poput sveopšte pomame da se izoluju, karakterišu i proizvedu vitamini što je na kraju dovelo i do lansiranja industrije suplemenata.
Pola vijeka nakon Funkovog otkrića, rodila se nova ideja o suplementima koji liječe mentalne bolesti. Abram Hoffer, kanadski psihijatar, pokušao je da liječi šizofrenike sa visokim dozama vitamina B3. 1968, Linus Pauling, nobelovac, izmislio je pojam ,,ortomolekularna psihijatrija’’ koji je koristio da opiše ideju da koncentracija određenih supstanci u tijelu može da se koristi za liječenje mentalnih bolesti.
Nije bilo dovoljno dokaza koji bi poduprli ovu njegovu teoriju te je 1973 Američka Psihijatrijska Asocijacija izdala saopštenje o diskreditovanju ortomolekularne psihijatrije. Oni su upozorili na nedostatak izvršenih kontrolisanih eksperimenata i zaključili da su velike doze B3 bile ,,beskorisne i ne bez opasnosti’.
Nedostatak studioznih istraživanja u oblasti nutritivne psihijatrije otvorio je mogućnost za sve nadriljekare da promovišu suplemente do beskonačnosti. Autumn Stringam je takav jedan primjer. Nakon što je rodila prvo dijete, 1992, Stringam, Kanađanka, primljena je na psihijatriju zbog akutne post-partum psihoze.
U njenoj porodici je postajala istorija mentalnih bolesti poput bipolarnih poremećaja, psihoza, depresije i suicida. Prognoze su bile loše. Ali je onda njen otac, zajedno s njegovim prijateljem, napravio vitaminski i mineralni suplement koji je bio baziran na suplementima koji su umanjivali anksioznost i stres kod svinja. Gospođica Stringam je uvjerena da su joj ovi suplementi pomogli u oporavku. Njena priča se raširila i njihov biznis je postao uspješan.
Naravno, ove tvrdnje nisu bile testirane. Jedan pacijent koji je bolovao od šizofrenije, zbog uvjerenja o svemoći suplemenata, odlučio je da odustane od lijekova koji su mu bili propisani za šizofreniju. Poslije toga je ubio svog oca i ranio svoju majku. U 2023, kanadski regulator za lijekove, zbog brige o uticaju netestiranih suplemenata na psihičke poremećaje, odlučio je da zabrani tablete. Ova epizoda cementirala je ideju o rizičnoj upotrebi mikronutrijenata za liječenje mentalnih bolesti.
Ali današnja nauka i dalje vjeruje da postoji snažna veza između toga šta ljudi konzumiraju i njihovog mentalnog zdravlja. Istraživanja su pokazala da nedostatak vitamin B12 može izazvati depresiju, loše pamćenje i psihozu.
Niski nivoi vitamina D povezuju se sa povećanim rizikom od demencije i moždanog udara i poremećajima u razvoju. Velike doze B6, 100mg dnevno (preporučeno je 1.3mg), pomažu u kontrolisanju anksioznosti. Istraživanje o pamćenju kod gerijatrijskih pacijenata, koje je predvodio Robert Przybelski sa Univerziteta u Viskonsinu, pokazalo je da 40 % pacijenata ima deficit jednog vitamina, a 20 % je u deficitu od dva vitamina.
Epikureizam
Zašto ne bi uzeli nekoliko vitaminskih tableta nego se mučili sa teškim i komplikovanim dijetama? Pa zato što ne znamo šta je to tačno što konzumiramo. Ted Dinan, profesor psihijatrije sa Univerziteta u Korku, opisuje industriju suplemenata kao ,,divlji zapad”.
Za razliku od strogo kontrolisanih I testiranih lijekova, suplementi sadrže mnogo više ili manje od onoga što je napisano. Previše vitamina A može biti štetno u trudnoći. Postoji mnogo zdravstvenih rizika od uzimanja beta kerotena i vitamina E. Velike doze jednog nutrijenta mogu da uzurpiraju apsorpciju drugih.
Planirana testiranja veze između miktronutrijenata i mentalnih poremećaja su zaustavljena nakon epizode sa gospođicom Stringam. Ali neki su i dalje zaintrigirani. 2003. godine kanadski naučnik upitao je Juliu Rucklidge, kliničku psihološkinju sa Univerziteta Kenterberi na Novom Zelandu, da li je zainteresovana da nastavi sa testiranjima.
Bila je skeptična: ,,Učili su me da prehrana nije ni u kakvoj relaciji s mentalnim zdravljem”. Julia se tada bavila istraživanjima o pozitivnim efektima Prozaca (antidepresiva) i stimulansa poput metilfenidata za liječenje poremećaja pažnji. Bila je uzbuđena oko ovih lijekova i njihovih mogućnosti u liječenju mentalnih poremećaja.
Došao je trenutak i da testira ove stavove. Liječila je dijete sa opsesivno kompulsivnim poremećajem godinu dana bez rezultata. Porodica je odbijala lijekova. Jednoga dana ponudila im je suplemente, bez nade da će imati bilo kakvog uspjeha. Nakon dvije sedmice došli su da joj kažu da su opsesije nestale.
Doktorka Rucklidge je bila skeptična oko veze između suplemenata i njihovog uticaja ali je bila inspirisana da obavi još nekoliko testova. Nekoliko decenija kasnije uspjela je da dokaže da su suplementi korisni u liječenju djece s poremećajima pažnje – posebno s djecom koja imaju poteškoće u regulisanju emocija.
Druga istraživanja su ponovljena u Americi. Pojavljuju se i druga istraživanja koja ukazuju na ovu vezu. Jedno od istraživanja pokazuje da dnevni unos multivitamina može pomoći u kogniciji osoba preko 65 godina. Istraživači su pratili 2000 ljudi u periodu od tri godine i istraživanje je pokazalo da redovna suplementacija snižava rizik od kognitivnog nazadovanja za 60%.
Nutritivna psihijatrija je tek na svojim počecima. Idući korak je istraživanje uticaja mikronutrijenta na mozak. Novo polje istraživanja bi trebalo da otvori nove perspektive.
Jedno od intrigantnijih naučnih istraživanja u skorije vrijeme je saznanje o važnosti mikroorganizama u stomaku jer oni funkcionišu kao medijatori između onoga što nam ulazi na usta i onoga što se odvija u mozgu. Sada znamo da mikrobi formiraju kompleksni ekosistem – mikrobiom.
Mikrobiomu su potrebni mikonutrijenti. Ishrana koja ima nedostatak mikronutrijenata, kao što je to slučaj s mnogim dijetama na zapadu, može da vodi do disbalansa u mikrobiomu stomaka.
Kapaciteti za regulisanje stresa mogu biti promijenjeni jednim sojem bakterija.
Može li ovo da utiče na način na koji ljude misle i osjećaju?
Termin psihobiom (dio mikrobioma) – ukazuje na link između stomaka i mozga. Bakterije, virusi, i gljivice proizvode razne supstance koje idu direktno u krvotok i infiltriraju krvne sudove ili stimulišu vagus nerv koji povezuje stomak i mozak. Bakterije proizvode triptofan, amino kiselinu za koju se smatralo da dolazi direktno iz ishrane.
Vrsta mikroorganizama koji se nalaze u jogurtu, i u fermentisanoj hrani, utiče na regulisanje anksioznosti. Najfascinatnije otkriće doktora Dinana je da je jedan soj bakterija u stanju da utiče na kapacitet osobe da se nosi s stresom.
Istraživanja pokazuju da sve vrste Bifidobakterije i jedna vrsta Laktobacilusa pomaže u smanjenju stresa. U eksperimentu rađenom na miševima, reakcija abnormalnog stresa je obrnuta kada su miševima date doze Bifidobacterium infantis. Ova istraživanja su uticala na pojavu termina ,,psihobiotici’’ – bakterije koje mogu da imaju slične efekte kao i antidepresivi ili anksiolitici.
Problem sa razvojem ove grane nauke je ekonomske prirode. Za razliku od lijekova, mi ne možemo patentirati vitamine, minerale i mikrobe. Farmaceutske firme ne bi profitirale od ovih istraživanja, a i teško im je vjerovati jer su često pristrasni prema rezultatima koji im odgovaraju.
Univerziteti, zdravstveni sistemi i državne institucije su bolja mjesta za provođenje ovih istraživanja. Ništa od ovoga neće nikad moći da zamijeni dobru ishranu, ali će nam, svakako, ponuditi materijala za razmišljanje.
Prevela: Iris Janković
