,,Najbolji komentari su bili oni koji nisu pokušali da ignorišu činjenicu da će u mom srcu zauvijek biti neka vrsta praznine”
Čula sam mnogo različitih stvari nakon spontanog pobačaja – pretpostavke, neumjesna pitanja, dijagnoze s interneta. Razumijem. Kad se desi da vam prijateljica ili član porodica prođe kroz spontani pobačaj, teško je znati kako se ispravno ponašati u toj situaciji. Mnogi, iz straha da ne kažu nešto pogrešno – ne kažu ništa. I to razumijem.
Ne znaš kako i kad da pokreneš tu temu, ne želiš da pokreneš novu lavinu emociju. Ali, uprkos neugodnosti koju možda osjećaš – bolje je pričati o gubitku. Možda si potreban svom prijatelju baš taj dan.
I ja sam bila na vašem mjestu. Nisam znala da kažem prave stvari prijateljicama koje su imale spontani – nisam znala koliko je teško nositi se s tim. Tekst, koji je napisala Sheryl Sanberg nakon smrti njenog muža, zauvijek je promijenio način na koji pričam s ljudima koji se nose s gubitkom.
Sheryl kaže: ,,Ponekad je prava empatija ona koje ne insistira da će sve biti dobro već priznaje da su teški trenuci jednostavno samo teški”. Kada je teško vašem prijatelju, želite da ga oraspoložite – ovo je jedan altruistički instinkt. Ali mi ne znamo hoće li biti bolje? Šta ako neće?
Najbolju utjehu sam dobila od stranaca koji su prošli kroz istu stvar kao i ja, i bili su iskreni prema meni i rekli mi da s vremenom ništa ne postaje lakše ili manje bolno – rekli su mi da će uvijek postojati praznina u mom srcu. To mi je mnogo više pomoglo od one parole ,,vrijeme sve liječi”. Niko to ne želi da čuje. A i niko ne vjeruje u to. Ja sigurno ne.
Ako ne znaš šta da kažeš, pokušaj s ovim: ,,Znam da ti je teško i imaš pravo da ti bude teško. Uzmi koliko god ti je vremena potrebno da tuguješ. Tu sam za tebe na svakom koraku.“ Ponekad je i zagrljaj dovoljan. Ali šta god da uradiš ili ne uradiš – izbjegavaj ove fraze:
- Joj jadna ti..
Poslala sam poruku svojoj prijateljici o pobačaju, a ona mi je odgovorila ovako. Meni je to bilo užasno ponižavajuće. Nisam udarila mali prst, već izgubila dijete. Ona je brzo promijenila temu. Razgovor o ovoj temi ne treba da se ignoriše.
Savršen idući odgovor bi bio: ,,Kako si danas?” ili ,,Postoji li nešto što mogu uraditi za tebe?”. Kažite joj da ste tu za nju ako ikada poželi da priča. Ako neko pomene svoje osjećaje, on/ona vam daje priliku da se pokažete kao prijatelj. Nikada ne znate šta život nosi.
- Ne znam kakav je osjećaj, ali..
Bez ALI. Bez pretpostavki. U pravu si – ne znaš kako je – i nadam se da nećeš znati nikad. Za mene ovo zvuči kao rečenica koja popunjava tišinu. Nekad je u redu samo biti tu, slušati, držati je za ruku, biti zajedno u tišini.
Možda vaša prijateljica samo želi da sjedi sa svojim prijateljem i da se osjeća voljeno. Možda joj treba vrijeme da isprocesuira sve.
Trenutak koji nikada neću zaboraviti je kad sam vidjela svoju prijateljicu prvi put nakon što sam joj ispričala za pobačaj preko telefona. Kada me ugledala, zagrlila me čvrsto i držala me za ruku dok smo sjedile u tišini, a ja plakala. I ona je plakala. Samo smo postojale. Nije bilo potrebe za riječima – ona je to razumjela. Biću joj zauvijek zahvalna.
- Ja mislim da bih ja mogla da podnesem pobačaj u (sedmica u kojoj je vaša prijateljica bila), ali ne znam kako bih se nosila s tim da izgubim bebu u nekoj narednoj sedmici
Da, naravno, ovo bi trebalo da bude utješno na neki način – kao ,,može gore”. I može. Uvijek može. Ali zapamti da ona tuguje. Nije vrijeme za perspektive. Daj joj vremena. Dozvoli joj da osjeća.
Kad mi je ovo neko rekao – osjetila sam da moji osjećaji više nisu bitni. Osjećala sam se kao da moja bol nije validna jer je trudnoća trajala ,,kratko”. Imati spontani pobačaj je traumatično, nije bitno kad se desi.
- Jesi li saznala šta je uzrok?
Možda zvuči kao bezazleno pitanje i možda ti se čini da na ovaj način iskazuješ svoju uključenost i brigu – ali sve što sam ja čula jeste : ,,Jesi li ti kriva?”. Kao da mi nije dovoljno bilo moje preispitivanje i sva pitanja koje sam sebi u međuvremenu postavljala. Uzrok je često van svačije kontrole tako da je najbolje da preskočimo ovo pitanje.
- Da li već možeš da imaš seks ponovo?
Voljela bih da izmišljam, ali neko mi je zapravo postavio ovo previše lično i intimno pitanje. Posljednja stvar o kojoj trenutno mislim je seks. Možda mi je pala na pamet ideja da opet zatrudnim ali voljela bih, ako je ikako moguće, tehnikom bezgrešnog začeća.
- Hoćeš li pokušati ponovo?
Intruzivno. Ne znam kako da odgovorim na ovo pitanje jer se moje mišljenje mijenja svaki dan. ,,Kako se osjećaš fizički, psihički, mentalno, emotivno?” – zvuči kao bolje pitanje. Pokažite im da ste tu za njih, da ih volite. To je sasvim dovoljno. Vaše prisustvo je dovoljno. Nema potrebe da tragate za nekim novim riječima.
Prevela: Iris Janković
