Za riječ „dijeta“ saznala sam vrlo rano, mnogo ranije nego što sam trebala. Dok sam bila djevojčica, voljela sam listati magazine za žene u kojem su se spominjale čudotvorne dijete i režimi prehrane slavnih glumica čije sam filmove voljela gledati.
Sjećam se da sam s nekih desetak godina pročitala režim prehrane Jennifer Aniston za vrijeme snimanja ‘Prijatelja’. Taj striktni režim prehrane nisam mogla
povezati s likom Rachel Green koja je bila prikazana kao opuštena, nemarna, duhovita i jednostavna žena koja voli uživati u životu i u hrani.
Isti ti magazini na jednoj su stranici imali recept za ukusnu čokoladnu tortu, a na drugoj najbolje savjete za keto dijetu. Bila sam dijete, ali tada sam prvi put spoznala ironiju.
U pubertet sam ušla nešto ranije nego ostale djevojčice i moje se tijelo počelo mijenjati. Kako se tijelo počelo mijenjati, tako se počela mijenjati i svijest o istome.
Tada sam i ja počela razmišljati o toj dijeti o kojoj su stalno pričale starije žene kojima sam bila okružena. Tada sam mislila da je dijeta prirodni dio ženskoga
života. Nijednog muškarca nisam čula da priča o tome.
Od tada je dijeta postala prirodni dio i moga života. Dijeta se smatrala normalnom procedurom prije maturalnoga plesa – jer treba stati u haljinu, prije ljeta – jer treba
izaći na plažu, prije ekskurzije – jer se treba skinuti u kratke hlače. Dijeta je bila normalizirana i prirodna te joj kao takvoj nisam pridavala značaj.
U srednjoj školi nikada nisam bila dovoljno mršava. Sada shvaćam da nikada nisam dosegla željenu kilažu jer nisam znala kako ne biti na dijeti. U srednjoj sam školi
eksperimentirala s prehranom, ali svaki je eksperiment počivao na tome da budem mršava. Aspekt zdravlja nimalo me nije zanimao.
Prakticirala sam ‘fasting’, koji je danas jako popularan i odobren od strane stručnjaka, ali kada ne znaš ništa o
njemu, ‘fasting’ je samo izgladnjivanje.
Dok sam odrastala, mijenjala sam svoje okruženje, prijatelje, ukus za filmove, serije i knjige, svjetonazore i ideale. Upoznavala sam nove ljude, isprobavala nove hobije,
počela izlaziti na druga mjesta, izlazila iz ‘comfort zone’, vraća se istoj, putovala, upisala fakultet, završila fakultet, pisala knjige…
Nova iskustva, znanja i ljudi donijeli su novu percepciju svega pa i dijeta. Shvatila sam da mnoge žene nisu na dijeti, da nisu savršene, nisu mršave, ali su zadovoljne sobom.
Tada sam shvatila koliko je hrabrost voljeti nesavršeno i da sam ja velik dio svoga života bila kukavica. Voljela sam sebe nakon tuđih komplimenata i aplauza. Voljela sam sebe onda kada su me drugi voljeli. Bila sam stroga prema sebi. U razgovoru s novim predivnim, inspirativnim ženama koje sam upoznavala, shvatila sam da žene mogu
sebi biti prijateljice, biti svjesne svojih atributa, da se usuđuju biti buntovne i odbaciti trendove ljepote, da se usuđuju voljeti sebe u pravom smislu te riječi.
Moja ljubav prema sebi bila je toksična, uvjetovana i manipulativna. Ponašala sam se prema sebi kao sedamnaestogodišnji ‘fuckboyevi’ od kojih sam čak i u tim
godinama bježala. Nije to bila ljubav kakvom sam ikada željela da me druga osoba voli.
Tada sam shvatila da se moram (za)voljeti onako kako želim biti voljena. Riječ „dijeta“ i dalje postoji u mome vokabularu i dio je moga života, ali od perioda srednje škole naučila sam mnogo toga i još uvijek učim. I dalje se uhvatim kako sam nezadovoljna i stroga prema sebi. I dalje sam ljuta na svoje tijelo zato što nešto ne može. I dalje sam ljuta na svoj želudac kada traži nezdrave gluposti. Idalje sam ljuta na svoj um onda kada ga sprječavam u tome. I dalje sam si na trenutke zaista loša prijateljica.
Nisamtamo gdje želim biti, ali sam bliže nego prije. I dalje sam na dijetama, ali nisu to one dijete iz srednje škole. Sada znam da poznata poslovica „ono si što jedeš“ nije potpuno istinita, jer nisi samo ono što jedeš: ono si što čitaš, gledaš, slušaš, što te okružuje, što sanjaš i što voliš. Sada shvaćam da možeš jesti najzdravije na svijetu, a u sebe unositi toksine – putem nezdravih sadržaja na društvenim mrežama i razgovora s ispraznim ljudima.
Sada znam da nismo u potpunosti zdravi sve dok um nije zdrav i da nismo u potpunosti lijepi sve dok ne volimo sebe. Moj ‘fasting’ sada se sastoji u tome da nekoliko sati
prije spavanja ne listam Instagram i da mobitel nije prva stvar koju želim dohvatiti kada otvorim oči.
Moja „dijeta“ sada se sastoji od toga da pažljivo biram svoje društvo i da budem sebična oko svoga vremena. Da provodim vrijeme s ljudima od kojih učim i koji me inspiriraju. Da čitam dobre knjige i gledam dobre filmove. Da sanjam velike snove. Da volim dobre ljude. Da i sama budem dobar čovjek i dobra
prijateljica.
Prema sebi i prema drugima.
Piše: Deni Baleta
