Novo istraživanje, koje obuhvata čitav svijet, pokazuje kako majčinstvo utiče na karijeru.
Biti roditelj malog djeteta zahtijeva puno radno vrijeme—u većini zemalja roditelji novorođenčadi imaju pravo na odsustvo s posla.
Promjene u zaposlenju roditelja, nakon rođenja prvog djeteta, jasno pokazuju da odgoj djeteta pretežno pada na žene.
Neke majke se vrate punom radnom vremenu nakon nekoliko mjeseci ili nekoliko godina. Druge balansiraju između brige o djeci i posla s nepunim radnim vremenom.
Mnoge se uopšte ne vrate na tržište rada, čak ni nakon deset godina. Ovo se naziva ,,kazna majčinstva”.
Novo istraživanje procjenjuje uticaj majčinstva na karijere žena u 134 zemlje.
,,Kada stvari postanu loše, mi ih mijenjamo”, stoji na transparentu koji je viđen na protestu ,,Protest za mame” u Britaniji u oktobru 2022. godine. ,,Odgoj djece ne bi trebao da nas košta naše budućnosti”, glasila je druga poruka.
Poruka je odjeknula u Westminsteru: šest mjeseci kasnije, konzervativna vlada je najavila subvencije za djecu predškolskog uzrasta. Prva od niza mjera stupa na snagu u aprilu.
Troškovi odgoja djece mogu predstavljati prepreku za rad. Za mnoge britanske žene to je posebno zastrašujuće. Prema anketi, u kojoj je učestvovalo 24.000 roditelja, troškovi odgoja djeteta, kod jedne od deset žena, premašuju njihovu mjesečnu zaradu.
Samo u Americi, Irskoj i na Novom Zelandu troškovi odgajanja djetea čine veći dio ukupnog kućnog prihoda roditelja. Ovo se odnosi na klub bogatih zemalja. Ali skoro svuda karijere žena pate nakon što se ostvare kao majke.
95% muškaraca, u starosti od 25 do 54 godine, dio je tržišta rada. Taj broj za žene, koje su iste starosne dobi, iznosi samo 52%. Ne zna se dovoljno o tome koliki dio ovog dispariteta se može objasniti napuštanjem radnog mjesta nakon porođaja.
Ali grupa akademika sa Londonske škole ekonomije (LSE) i Prinston univerziteta prikupila je obilje podataka kako bi izmjerila ovaj efekat u 134 zemlje, koje čine 95% svjetske populacije.
Uzimajući za osnovu rad Klodije Goldin, harvardske ekonomistkinje, koja je dobila Nobelovu nagradu za svoja istraživanja rodne nejednakosti na tržištu rada, autori upoređuju majke i očeve sa ljudima bez djece istih godina, obrazovanja, bračnog statusa i tako dalje.
Istraživanje je pokazalo da učešće majki na tržištu rada opada nakon porođaja – gotovo u svakoj zemlji.
Autori definišu ,,kaznu majčinstva” kao smanjivanje vjerovatnoće zaposlenja žene tokom deset godina nakon rođenja njenog prvog djeteta. Prosječno, 24% žena napusti tržište rada u prvoj godini. Pet godina kasnije, 17% je i dalje odsutno. Nakon deset godina, taj broj iznosi 15%.
Mnoge žene u bogatim zemljama brinu o još jednom problemu: manjim platama od muškaraca. Ali ova dva problema su povezana: praznine i pauze u zaposlenju obično ograničavaju ukupnu zaradu žene. Nezaposlenost može značiti odgađanje ili propuštanje unaprjeđenja i drugih karijernih prilika, i može otežati pronalaženje posla.
Efekat majčinstva na zaposlenje varira širom svijeta.
U bogatom dijelu svijeta, 80% razlike između muškog i ženskog učešća na tržištu rada, može se objasniti time što žene napuštaju tržište nakon porođaja. Nasuprot tome, u najsiromašnijim zemljama, majčinstvo objašnjava samo oko 10% jaza.
Tamo žene obično napuštaju tržište rada nakon udaje, obično mnogo prije nego što se rodi njihovo prvo dijete. Na primjer, u Mauricijusu i Zambiji, udaja može da objasni samo polovinu jaza.
U zemljama srednjeg dohotka, žene su sklonije radu nakon vjenčanja, ali mnoge trajno napuštaju posao nakon što postanu majke. Na primjer, u Latinskoj Americi, 38% radno sposobnih žena napusti posao nakon što dobije dijete, a 37% je i dalje van tržišta rada deceniju kasnije. Kao rezultat toga, ukupni jaz u zapošljavanju u tim zemljama malo se razlikuje od onog u siromašnijim zemljama.
Mnoge majke napuštaju posao jer to ima ekonomskog smisla. ,,Nema smisla vratiti se na posao četiri ili pet dana u sedmici, jer bih imala oko 100 funti [$127] mjesečno nakon što platim čuvanje djece”, kaže Alison Greatorex, majka u Surreyu koja se nije vratila na posao od rođenja svog dvogodišnjeg djeteta.
Kulturne norme takođe imaju efekat.
Međunarodna organizacija rada, procijenila je da je 2018. godine 606 miliona žena širom svijeta bilo spriječeno da razmišlja o zapošljavanju zbog obaveza prema porodici, nasuprot samo 41 miliona muškaraca. U prethodnom, manjem međunarodnom istraživanju, autori sa LSE i Prinstona su otkrili da su žene, čije su majke bile domaćice, bile sklonije istom modelu.
S obzirom na stope zaposlenosti u mnogim bogatim i nebogatim zemljama, mnogi političari pokušavaju da pronađu načine da ohrabre žene da se vrate na tržište rada .
Poput Britanije, Austrija, Nemačka i Holandija planiraju reformisati subvencije za brigu o djeci ili porodiljsko odsustvo. Kanada je 2021. godine počela nuditi subvencije za odgoj djece, za samo 10 kanadskih dolara ($7.50) dnevno.
Japan restrukturira poreske olakšice kako bi motivisao žene da rade. Prošle godine, Jordan je postavio cilj da udvostruči učešće žena na tržištu rada do 2033. godine i planira da omogući subvencije za odgoj djece za majke koje rade.
Istraživanje, koje je prošle godine objavila Svjetska banka, analiziralo je 95 zemalja i otkrilo da se učešće žena na radnom tržištu povećalo za 4% pet godina nakon što je zemlja donijela zakone koji pomažu roditeljima.
Ali intervencije takođe mogu krenuti pogrešnim putem. Roditelji u Kanadi i Nemačkoj suočavaju se sa dugim listama čekanja za vrtiće.
Prethodno proširenje prava za roditelje s djecom, u Britaniji, dovelo je do nižih iznosa jer je vlada bila previše škrta. Međutim, premještanje visokih troškova na poreske obveznike može da liši sistem motivacije za njihovo kontrolisanje.
U svakom slučaju, 4% je mali efekat u odnosu na ogroman jaz koji postoji između zapošljavanja muškaraca i žena. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, s obzirom na trenutni trend, bilo bi potrebno još 170 godina da se globalni ekonomski rodni jaz zatvori.
Prevela: Iris Janković
