Kako starimo, često očekujemo da naše kognitivne sposobnosti ostanu jednako “oštre” kao što su bile u mladim godinama, uprkos razumijevanju da naša tijela prolaze kroz neizbježne promjene.
Baš kao i drugi organi, naš mozak doživljava promjene povezane sa starenjem, uključujući smanjenje pamćenja i brzine kognitivne obrade, što ponekad može ukazivati na ozbiljnija stanja poput demencije ili Alzheimerove bolesti.
Razlikovanje između onog što je normalno za starenje i što nije može biti teško, čak i za medicinske stručnjake, zbog postupne i suptilne prirode ovih promjena.
Razumijevanje tipičnih promjena koje se događaju u mozgu tijekom života može pomoći pojedincima da prepoznaju značajna odstupanja u funkciji mozga koja zahtijevaju razgovor s ljekarom.
Jesu li promjene nužno loše?
U prvim godinama života, mozak raste velikom brzinom – oko 1 % dnevno tijekom prva tri mjeseca života. U dobi od jedne godine bebin mozak je 64 % veći nego što je bio pri rođenju, a u dobi od pet godina mozak je dosegao oko 90 % veličine odraslog čovjeka.
U našim 30-ima i 40-ima mozak se počinje smanjivati, a “stopa skupljanja” raste do 60. godine i nakon toga. Područja poput frontalnog režnja i hipokampusa, koja su odgovorna za kognitivne funkcije, smanjuju se više od ostalih područja.
Ovo smanjenje, zajedno s drugim promjenama kao što su smanjena neuronska komunikacija i povećana upala, može uticati na mentalnu funkciju, čak i kod zdravih starijih odraslih osoba.
Pojedinci mogu primijetiti poteškoće u svladavanju nove tehnologije, mentalne matematike ili prisjećanja specifičnih detalja poput imena i nedavnih događaja. Zaboravljivost, poput ulaska u sobu i zaboravljanja zašto smo ušli, takođe je česta, ali obično ne ukazuje na kognitivne probleme, osim ako značajno ometa dnevne aktivnosti.
Dok neke kognitivne vještine mogu opadati s godinama, druge mogu ostati oštre ili se čak poboljšati, poput pristupa dugoročnom pamćenju i vokabularu. Osim toga, starije odrasle osobe često prijavljuju bolje emotivno blagostanje u usporedbi s mlađim dobnim grupama, što se pripisuje većem životnom iskustvu i vještinama suočavanja.
Fenomen “superstaraca”
Istraživanje “superstaraca”, osoba starijih od 80 godina sa sposobnostima pamćenja sličnim puno mlađim odraslim osobama, imalo je za cilj otkriti faktore koji pridonose iznimnom zdravlju mozga i potencijalno spriječiti Alzheimerovu bolest.
Dio tog istraživanja uključivao je ljude koji su donirali svoje mozgove za istraživanje nakon što su umrli. Kada su istraživači pregledali mozgove superstaraca pod mikroskopom, pronašli su određene dijelove mozga koji su veći i zadržali su svoju debljinu, a zdravlje njihovih neurona je bolje od onoga što biste očekivali u dobi njihove smrti.
Dok jasni promjenjivi faktori za postizanje statusa “superstarca” ostaju nedostižni, održavanje aktivnih društvenih veza i uključivanje u intelektualno stimulativne aktivnosti povezani su s boljim kognitivnim ishodima.
Uopšteno, prakse koje promiču cjelokupno zdravlje tijela i srca, poput redovine fiziičke aktivnosti, uravnotežene prehrane i mentalne stimulacije, korisne su za održavanje zdravlja mozga kako starimo.
