Zakoni koji onemogućuju pobačaj često se donose u ime zdravlja žena i djece. Zakonodavci tvrde da su zakoni koji postavljaju nepotrebne zahtjeve izvršiteljima pobačaja i klinikama u kojima rade nužni kako bi se zaštitilo žene. Tvrde da su kontroverzna pravila o pokapanju fetusa, koja od klinika zahtijevaju da pokopaju ili kremiraju svo tkivo preostalo nakon abortusa ili spontanog pobačaja, u najboljem interesu javnog zdravstva.
Ali, novo izvješće dviju značajnih organizacija koje se bave reproduktivnim pravima, objavljeno u utorak, pokazuje koliko su zapravo šuplje takve tvrdnje.
Izvješće, koje analizira zakonodavne prioritete diljem SAD-a, pokazalo je da države s najviše restrikcija po pitanju pobačaja također sprovode najmanje prakse koja se uistinu pokazala djelotvornom u promicanju zdravlja žena i djece koji/e ondje žive. Dokazano učinkovitu praksu čine stvari poput šire obitelji, porodiljnog dopusta i mogućnost pristupa uslugama koje omogućuju ranu intervenciju kod djece koja kasne u razvoju.
Bez iznenađenja, majke i djeca koja žive u tim državama također su pokazali lošije rezultate na ključnim zdravstvenim indikatorima, uključujući smrtnost majki i pristup preventivnoj njezi.
“Ono što naše izvješće radi jest dovodi u pitanje tvrdnje političara koji su sproveli restriktivne zakone glede pobačaja pod krinkom zaštite zdravlja i sigurnosti žena,” Terri-Ann Thompson, suradnica Ibis Reproductive Health-a – istraživačke organizacije koja je objavila novo izvješće u suradnji s Centrom za reproduktivna prava – izjavila je za HuffPost.
“Mnoge države koje imaju najveći broj restrikcija koje su uključene u našem izvješću imaju značajno manje pravila koja bi uistinu pomogla u suočavanju s izazovima s kojima se žene i obitelji susreću” nastavlja Thompson.
Iako je cilj analize bio pružiti široku sliku zakonodavnih prioriteta širom zemlje, Thompson je izdvojila određene države u kojima je raskorak između retorike i prakse posebno naglašen. Louisiana, na primjer, ima 13 zakona koji ograničavaju pobačaj – uključujući stvari kao što su pristanak roditelja, obvezni ultrazvuk i stroga ograničenja pobačaja nakon 20 tjedana. Tamošnji zakonodavci, uključujući i bivšeg guvernera Bobbyja Jindala, okarakterizirali su takve mjere kao “zaštitu žena” od “traumatičnih” pobačaja. Ali država ima samo 11 zakona koji zapravo promiču zdravlje žena i djece i odnose se na visoke stope smrtnosti dojenčadi i majki.
Slično tome, Texas ima barem 11 zakona koji ograničavaju pristup pobačaju – i neke od najgorih zdravstvenih ishoda za žene i djecu u Sjedinjenim Državama.
Thompson je izrazila nadu kako će izvješće – kao nastavak slične analize iz 2014. – pomoći pomicanju nacionalnog razgovora o praksama za koje se pokazalo da čine značajnu razliku u životima žena i djece.
“Činjenica je da prakse temeljene na pružanju podrške dovode do boljeg zdravstvenog ishoda. Činjenica je da su ograničenja pobačaja štetna za žene i njihove obitelji “, rekla je. “Dakle, ono što želimo reći [zakonodavcima] jest da ako je cilj poboljšanje zdravlja, usredotočite svoju politiku na to da pomognete ženama i njihovim obiteljima, a ne na ograničavanje pobačaja“.