Piše: Rusmira Gadžo Bektašević
Da li si položila vožački ispit?
Udahni. To je samo život. Hrđav i ispoliran, istovremeno. Znaš li kad ćeš ga živjeti? Onog trenutka kada ga shvatiš, potom kada upoznaš sebe. Često tražimo životu smisao, a ne shvatamo da smo smisao upravo mi. Prolazi vrijeme, ne čeka na nas. Hoćeš li da prođu sva ona lijepa ljeta, što mirišu na sol i more, sva proljeća beharom okićena i sve zime i pogledi na pahulje, kroz prozor, uz šolju najdražeg čaja? Da prođu nečujno, kao da se desili nisu, jer ih ti ne primjećuješ?
Uporedi ga, da bi ga shvatila. Život ti je kao vožnja automobila. Da bi ga počela voziti, moraš dobiti vozačku dozvolu. Učiš kojekakve znakove na putu, prednosti i raskrsnice, poštivanje i kršenje zakona, vozaju te dok ti ne prestanu da drhte na volanu, polažeš kojekakve testove i vožnje..A život? Jesi li naučila sva pravila upravljanja životom? Vidiš li sve znakove koji ti putem života iskaču, čitaš li ih? Znaš li kakva su mu pravila, a kako kažnjava kad se ne pridržavaš?
Kada dobiješ vozačku dozvolu u ruke, to znači da si spremna da upravljaš vozilom. Jezikom života, dobila si licencu za zrelost da njime upravljaš. Kada će to biti, zavisi samo od tebe. Možeš početi da voziš ranije i kasnije, ali računaj na to, da nema zanata bez iskustva.
Prvo moramo upaliti. Ključem. Volja je ključ, želja je ključ i onaj bosanski inat je ključ. Provjerimo gorivo, jer bez energije se nikada niko pokrenuo nije. Nekome je to hrana, nekome ljubav, no bez nekog pokretača se motori ne pale.
U prvu ubaci, tako. Ne možeš preskakati brzine. Svaki put kada život osjeti da ga želiš preduhitriti, on te vrati na početno mjesto ili čak niže od toga. Moraš razviti brzinu, da bi u drugu prebacila, a da se ne bojiš kazaljke na mjeraču. Opasno je kad se nagazi na papučicu života, a još opasnije kada se naglo mora zakočiti.
U koju stranu ćeš okrenuti volan, nekada će biti tvoja odluka, a nekada ćeš morati da se prilagodiš putu i drugim vozilima, pa ćeš izbjeći neizbježno. Život je krivudav, nećeš uvijek voziti pravo. Čak i mali trzaj volana je dovoljan da skreneš s puta, a da li te čeka makadam ili svježe asfaltiran put, ostaje ti da voziš i vidiš.
Pitaš li se, koji su to najvažniji dijelovi automobila i života? Ne, nije motor! Mah, nije ni mjenjač, ni kvačilo, ni papučica za gas. Niije ni autoradio.
Retrovizori.
Da, retrovizori.
Ne gledaj bez potrebe u retrovizore života. Tek ponekad proviri, da vidiš prate li te neko bijesan koga si ostavila davno da svom autoputu. Zalijepiš li pogled na retrovizor, pravo gledati ne možeš. Zabit ćeš se u nevolje i umjesto nekoliko koraka naprijed, načinit ćeš sebi štetu, a i drugima. Nisu ni srca koja nas vole prazna kada od života napravimo krš. Ispaštaju dodavajući nam sajle za vuču, a mi i dalje idemo u rikverc. Povremeno pogledaj u retrovizore, glavni i bočne. Oni nose slike svih boja, ali vremenom blijede ukoliko ideš naprijed. Pa neka je krivina i okuka, ali naprijed je jedini put kojim se ide.
Budeš li gledala iza sebe, svaki korak će biti težak kao olovo, a duša rane zacijeliti neće moći. Ne daš joj. Podsjećaš je, a ona bi da živi slobodno.
Retrovizori su samo nadzor okoline. Pazi da te više niko ne udari s leđa. Pazi, da se ne zabuljiš, pa nekoga udariš, ni krivog, ni dužnog. Sve što je iza tvog vozila, prošlo je. Preživjela si teške puteve, razumijem. Biraj nove i ljepše, a ako i naiđe neki put put rupa, trnja i bola, iskustvo će te prevesti preko njih, lakše nego prvi put.
Kada se umoriš od uvala i brda, raskrsnica i okuka, parkiraj se. Odmori. Sutra ćeš opet upaliti život pun goriva, krenuti naprijed. Ne zaboravi strpljenje kojem te je vožnja naučila i ponosno se probijaj mahalama životnim. Dokaži da su žene izvrsni vozači, koje boli pretvaraju u lekcije, a iskušenja u izazove.
Možeš i da umreš, sad, u godinama ovim. Da ne uzmeš nikada volan, da pustiš strahu da te vodi, a ukopat će te nekad u starosti, kada ti duša u preplašenom tijelu više ne bude mogla obitavati.
Zapamti, vozilo je samo lim. Čuvaj sebe u vožnji koju odabereš. Pronađi svoju mjeru i brzinu, naparavi ta ogledalca po svojoj mjeri. Vozi gdje te duša nosi, sve dok u njoj ne nestane goriva. Vozi. Parkirano vozilo zahrđa.
Život je samo vozilo.
Ti si vozač.
Upravljaj!
