Da li ste znalinajnovijeRadoznala Lola

Zašto su veoma pametni ljudi najsrećniji sami

Nova studija posmatrala je koliko se prijatno osjećamo u okruženju drugih ljudi kao posljedicu evolucije.

Prevela: Anja Delić Redakcija

bigthink.com

Nova studija posmatrala je koliko se prijatno osjećamo u okruženju drugih ljudi kao posljedicu evolucije.

U studiji objavljenoj 2016. godine, o tome kako potrebe naših predaka utiču na naša savremena osjećanja, istraživači su otkrili nešto što će neki iznenaditi. Dok je većina ljudi srećnija kada su okruženi prijateljima, pametni ljudi su srećniji kada nisu.

Istraživači sa Singapurskog univerziteta za menadžment u Singapuru i Londonske škole za ekonomiju i političke nauke, iz Velike Britanije, istraživali su “Savana teoriju sreće”.

Teorija o sreći savane – takođe nazvana “hipoteza evolucionog nasljeđa” i “hipoteza neusklađenosti” – pretpostavlja da reagujemo na okolnosti onako kako bi naši preci reagovali, jer smo psihološki evoluirali na osnovu potreba naših predaka koji su živjeli u savani.

Kako se osjećamo kada smo u velikim grupama

Studija je otkrila da su ljudi generalno, manje srećni u gušće naseljenim područjima. Autori izvještaja vide ovo kao podršku teoriji savane, jer bismo se prirodno osjećali nelagodno u većim grupama jer je naš mozak navikao da funkcioniše u grupama od oko 150 ljudi.

Upoređivanje veličine našeg neokorteksa sa drugim primatima i veličinama grupa u kojima oni žive sugeriše da je prirodna veličina ljudske grupe oko 150 ljudi. Prosječna veličina modernih plemena je oko 150 ljudi. Neolitska sela u Mesopotamiji imala su od 150-200 ljudi.

Kada grupa ljudi premaši 150-200 ljudi, ona će težiti da se razdvoji kako bi omogućila veću saradnju i reciprocitet među svojim članovima. Prosječan krug prijatelja, poznanika i porodice koji čine ličnu mrežu pojedinca, kao što sugeriše prosječan broj prazničnih čestitki koje se šalju po osobi godišnje, iznosi 153 ljudi.

Studija je, međutim, otrkila da je negativan efekat prisustva velikog broja ljudi izraženiji kod ljudi prosječne inteligencije. Oni pretpostavljaju da su naši inteligentniji preci bili sposobniji da se prilagode većim grupama u savani zbog veće strateške fleksibilnost i urođene snalažljivosti, pa se njihovi potomci danas osjećaju manje pod stresom u urbanim sredinama.

Morate imati prijatelje. Ili ne.

Čini se očiglednim da dobra prijateljstva povećavaju zadovoljstvo životom kod većine ljudi, a neki naučnici smatraju da se odgovor na ovo može pronaći u savani. Oni tvrde da su prijateljstva/savezi bili vitalni za opstanak, jer su omogućavali grupni lov i dijeljenje hrane, reprodukciju, pa čak i grupno vaspitanje djece.

Podaci koje su analizirali podržavaju pretpostavku da dobra prijateljstva – a nekoliko dobrih je bolje od više slabijih – značajno povećavaju zadovoljstvo životom za većinu ljudi.

Kod visoko inteligentnih ljudi, međutim, nalaz je obrnut: pametni ljudi se osjećaju srećnije sami nego kada su drugi, čak i prijatelji, u blizini. “Zdrav” društveni život zapravo ostavlja visoko inteligentne ljude sa manje zadovoljstva životom. Da li je to zato što su njihove želje ambicioznije i više orijentisane ka cilju, a drugi ljudi im smetaju na tom putu?

Međutim, samo u slučaju da vam ovo ima previše smisla, studija je takođe pokazala da je provođenje više vremena u druženju sa prijateljima zapravo pokazatelj veće inteligencije!

Ova zbunjujuća kontradikcija je u najmanju ruku kontraintuitivna. Osim ako ovi pametni ljudi nisu toliko društveni koliko su mazohisti.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije