Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Jaffa trenutak – Nataša Gašperov: Kao da je prvo ljeto
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > ŽIVOT > Jaffa trenutak – Nataša Gašperov: Kao da je prvo ljeto
ŽIVOT

Jaffa trenutak – Nataša Gašperov: Kao da je prvo ljeto

Lola Magazin
Objavljeno 10/11/2023 21:40
Lola Magazin
Podijeli
Podijeli

Dan kao i više – manje svaki drugi. Posao, kuća, djeca, prijatelji, knjiga, kuhanje…

Mlađa kćer me zamolila da je odvedem u obližnji trgovački centar jer, kako je rekla: „Ima nešto važno za kupiti.“. Ionako sam morala obaviti kupovinu pa sam je povela sa sobom.

„Ja ću ovdje, a ti poviri to što imaš, nađemo se za pola sata, može?“, rekla sam joj kad smo stigle u centar.

Preporučeno

Autićima do operacione sale i osmijeha na dječijem licu
Seka Aleksić: Majka i danas ima ožiljke na licu od batina mog oca
Jaffa trenutak – Amira Spahić: Srećna žena

„Može!“

Obavila sam sve što sam imala i sačekala je. Ubrzo sam je vidjela u daljini. Nosila je vrećicu iz curama drage trgovine i nešto malo bijelo u ruci.

„Mama, ovo je za tebe.“, rekla je i pružila mi malu bijelu jedrilicu od keramike.

„Pa odakle to? Kako ti je palo na pamet?“, pitala sam možda čak i s naglo izgubljenim osmijehom. Nije ona znala da mi jedrilice već duže vrijeme mame suze na oči.

„Pa ti si ih uvijek crtala ovako. Znam da ih voliš.“, rekla je zbunjeno.

„A, ljubavi moja, hvala ti, u pravu si. Ma kako ti sve vidiš i zapamtiš. To je jedino što mama i zna crtati.“, zagrlila sam je i poljubila jer me, kao i puno puta prije toga, podsjetila na nešto što sam sama zaboravila. Vrate nas uvijek djeca k nama samima. Onako spontano i s neopisivom lakoćom.

Mislim da su jedine dvije slike koje sam ikad pristojno crtala u životu one s morem, suncem i bijelom jedrilicom te s livadom i cvijećem. Možemo slobodno reći da smo crtanje i ja dva potpuno različita pojma, ali bih zato skoro uvijek mogla pisati.

Od neprocjenjive je vrijednosti kad imamo nekoga kraj sebe koji nas spontano podsjeti na sve što smo bili i prije tužnih priča, dobro je da nas podsjeti na ono što smo oduvijek voljeli, i prije njih.

Meni su to moje dvije kćeri jer svoje su, zbilja jesu, svaka na svoj različiti način, i nemali broj puta ostanem zatečena njihovom pronicljivosti, mudrosti i ljubavi.

Na prvi pogled na jedrilicu pomislila sam na onu istu na kojoj smo on i ja proveli par dragocjenih dana u ljubavi i kad sam, čekajući ga da dođe po mene, naletjela na Gibinu pripremu za koncert. Gitarist, kojeg sam otprije poznavala, već se pobojao da ih nisam krenula pratiti kao pravi „groupie“. Dobro smo se nasmijali kad smo se sreli u našem gradu.

More i Gibine pjesme bile su oduvijek dvije stvari koje su me činile sretnom, a sad je sve trebalo nekako pregrmjeti i odvojiti ih od starih uspomena koje su do temelja izgorjele zbog laži.

Nisam neko vrijeme mogla ni slušati Gibu niti gledati jedrilice, samo bi mi suze došle na oči, ali vratili su se svi osjeti i slušam i gledam i uživam u svemu, i odvojilo se sve od boli i loših stvari, očistilo se… Ono što je lijepo, opet je lijepo, ono što je dobro, opet je dobro, ponovo i napokon. Odvajam moje more od uspomena, slušam Gibine pjesme drukčije i pronalazim se u ovim novima. I on kao da piše o izgubljenim ljubavima. Za koje je dobro da su izgubljene.

I stavljam malu bijelu jedrilicu u vitrinu. Veseli me. A veseli me i ljeto, i prijatelji i moja djeca koja rastu i puno razumiju. Veseli me i novostečena hrabrost jer bez hrabrosti smo nitko.

I pratim jedrilice pogledom i nikoga više ne zamišljam na njima, i satima ih mogu promatrati i vidjeti samo njihova jedra i čistu plavo bijelu boju i samo more, moje more… I upijam sunce, slušam Gibu, i plivam i pjevam, i u sebi i na glas. I slavim prvo ljeto bez umornih nadanja, bez očekivanja, bez priželjkivanja i strahovanja, slavim prvo ljeto neprocjenjive slobode. Veseli me. Djeca. Prijatelji. Sunce. Jedra u daljini. Hrabrost. Ljubav. Pjesme. More.

TAGOVANO:djecaljubavporodicavezeživot
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Autor Lola Magazin
Follow:
Sve smo mi Lole. Bar jednom u životu.
Prethodni članak Dama i pištolj: Eni Oukli, najbolji strelac Divljeg zapada
Sledeći članak Ljubomora je starija sestra pasivne agresije
Da li su balzami i sjajevi za usne za nas loši i mogu li izazvati zavisnost

Obratite pažnju na sastojke vaših omiljenih proizvoda i koliko ih često ih…

9 min za čitanje
Ormani su nam prepuni nenošene odeće koje se nikako ne odričemo, pokazuje studija

Četvrtinu komada odeće koju posedujemo nismo obukli bar godinu dana, ali se…

2 min za čitanje
Leonardo da Vinči: Da li je italijanski majstor naslikao dve Mona Lize

Slika Mona Lize visi iznad kamina u jednom londonskom stanu šezdesetih. Da…

15 min za čitanje
Ni pomjeranje starosne granice nije povećalo interes za HPV vakcinu

Pomjeranje starosne granice za primanje besplatne HPV vakcine je malo, ali ne…

3 min za čitanje

Slični postovi

Uncategorized

Da si moj…

Autor Brankica Rakovic 1 min za čitanje
PORODICA

Šta sa njom kad mene više ne bude?

Autor Vanja Stokic 6 min za čitanje
Uncategorized

Sa čime se bore roditelji čije dijete ima stravične košmare?

Autor Brankica Rakovic 6 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš